Recept za tortu s ‘čipkom’ bio je zaboravljen u starim kućama, a onda ga je Vilma vratila u život: danas je zaštitni znak otoka

Malo tko, kad se sjeti hrvatskog otoka sreće, Raba, ne pomisli na rabsku tortu. Ta slastica, tradicionalna, ukusna i upečatljiva izgleda, jedan je od najukusnijih simbola otoka Raba i vrlo popularni suvenir. No, priča o rabskoj torti priča je i o jednoj ženi. Ona se zove Vilma Brna, upravo je njezino ime u nazivu slavnih  Slastica Vilma i upravo zahvaljujući njoj taj tradicionalni recept nije prekrila prašina već je on postao zaštitni znak otoka. Upravo o toj slastici kojoj je ona udahnula život i na komercijalnoj razini, pričali smo s tom obrtnicom čije je ime dobro znano na poduzetničkoj sceni Hrvatske.

Inače, rođena Bribirka, Vilma, na Rab je došla 1970-ih godina. Tu se udala, kaže, a kada je radila u Imperialu, kao slastičarka, 1980-ih se dogodio presudni trenutak. U Njemačkoj je, prisjetila se, trebalo predstaviti Rab i njoj je palo na pamet da od rabske torte napiše ime Rab. S receptom za tu slasticu upoznala se zahvaljujući Boži Sokolišu koji je radio tada s njom. “On je donio svoj neki recept od tete Marije i savjete starijih žena koje su se tim bavile”, rekla je.

Tu se ‘lavina’ rapske torte jednostavno pokrenula. Dotad se recept za istu čuvao u starim kućama, kod nona, kaže. Čak je, dodaje, ni benediktinke tada nisu radile, a kada je naposljetku 1996. godine Vilma otvorila svoj obrt rapska je torta dobila pažnju kakvu i zaslužuje. Postala je dio delikatesne ponude, nagrađivan i prepoznatljiv.

Danas, desetljećima kasnije, Vilma je u mirovini, a carstvo koje je izraslo iz njezina umijeća se proširilo: ono uključuje i trgovine delikatesa te ugostiteljski objekt, ali i sada već slavnu Kuću rabske torte. Sin Josip je nastavio voditi obiteljski biznis te ga proširio. No, to što je Vilma u mirovini ne znači da miruje. Dapače, zatekli smo je upravo usred posla i jedva uspjeli dobiti par minuta. Baš nam je gužva ovih dana, ispričavala se Vilma.

Naime, u sklopu obiteljske kuće ona je i dalje jedan od motora Slastica Vilma. Dolje, u gradu, u Ulici Stjepana Radića, nadomak Gradske lože, svim posjetiteljima Raba na raspolaganju je posjet Kući rabske torte. Tamo mogu doznati kako se ta slastica sprema, a mogu je i probati. To kako se sprema zanimalo je i nas pa nismo mogli odoljeti da isto ne pitamo i Vilmu.

Ona sama priznaje da sve djeluje jednostavno, no da na kraju to baš i tako nije. Najkompliciraniji je dio upravo čipkanje, odnosno ‘ukrašavanje’ torte. Naravno, Vilma je u tome prava majstorica, a u njezinu slatkom carstvu još se jedna djelatnica specijalizirala za tu vještinu. “Izvještila sam se. Nema tu neke velike tajne. Malo s prstima, važno je kako s prstima baratate”, skromno je rekla.

Šalimo se da joj rabska torta ni u mirovini ne da mira. Smije se. “Preblizu mi je. Jedno me starački dom može spasiti… Još sam aktivna i treba takvim čim dulje ostati, u bilo kojem poslu. Meni je to u sklopu obiteljske kuće, a želim da uvijek bude onako kako to želim ja, da bude tako načipkano…“ govori Vilma i dodaje kako rabsku tortu još i danas sprema poneka žena, ali i benediktinke koje je također prodaju u svom malom dućančiću.

Otkrila je i pokoju tajnu. Primjerice, da se tijesto za rabsku tortu treba razvaljati tanko, kao za rezance s jajima. Isto tako, rekla je da je tradicionalni oblik torte onaj puža, iako ona može doći i u drugim oblicima. “Prema legendi, torta je 1117. godine bila poklonjena papi Aleksandru III, prilikom blagoslova katedrale, a ovaj zavinuti dio je nalik na vrh papina štapa”, objasnila je Vilma. Sve je ručno i uvijek će ručno i biti, dodaje.

No, rabska torta dolazi i u obliku slova, a može i u obliku srca. Najkompliciranije što je dosad ispisivala bilo je ‘Lijepom našom’, kada je ta emisija gostovala na otoku, a čak je i sada nedavno, kada se slavilo 135 godina turizma na Rabu, sudjelovala u izradi 135 metara duge rabske torte. Njoj i kolegici trebalo je pet, šest dana da je načipkaju, kaže.

Rabska torta joj puno znači i sve što je proizašlo iz nje ispunjava je ponosom, no u konačnici o njoj navodi ovo. “Ona je ukusan, fin i jako kvalitetan proizvod. Ona je i zanimljiv poklon. Jestiv je i ne mora stajati i skupljati prašinu, 100 posto je iskoristiv. To je jedan suvenir po kojem je Rab prepoznatljiv, a koji se može dobro iskoristiti. Rado ga primiš i rado ga daš. I ne može se svugdje kupiti”, kaže te dodaje kako je rabska torta doista inspiracija pa je upravo zahvaljujući njoj nastao i njihov gin, jedan od proizvoda kojim je njezin sin nadogradio cijelu priču, a koji se radi s okusima namirnica koje idu u slavnu tortu.