Znate li koje je nacionalno jelo Malte? Ne dolazi iz mora! Ovo nemasno i fino meso možete naći u svim restoranima

Mnogima su prve asocijacije na Sredozemlje svježa riba i plodovi mora, no čarobna Malta turiste nerijetko iznenadi svojom gastro ponudom. U njoj se bogata povijest tog otoka susreće s rustikalnim okusima, a povijest lova i uzgoja zečeva isprepliće s kulturnom i poljoprivrednom evolucijom čitave države te njezinom prilagodbom mediteranskom okruženju. Pretpostavlja se da su zečeve kao izvor hrane iz kontinentalne Europe donijeli Rimljani, a možda čak i Feničani i to oko 1400. godine prije Krista. Malteška klima i specifičan krajolik, točnije njezini kameniti teren i rijetka vegetacija, pogodovali su tome da divlji zečevi postanu uobičajena značajka otočne faune, doprinoseći lokalnoj prehrani i tome da je danas upravo zec nacionalno jelo Malte.

S obzirom na sve navedeno, lov na zečeve, poznat i kao ”kaċċa tal-fenek”, dugogodišnja je tradicija na Malti, osobito u ruralnim područjima, u kojoj su sudjelovala čitava sela. Sam lov bio je puno više od puke nabavke hrane, on je predstavljao vrlo važan društveni događaj, a lovci, koji su isprva koristili zamke i klopke, a kasnije i sačmarice, svoj ulov dijelili su s obitelji i prijateljima.

Popularnost lova na zečeve rasla je s povećanjem njihove populacije u divljini. Do srednjeg vijeka, meso zečeva, koje slovi kao odličan izvor proteina, postalo je osnovna namirnica u malteškoj prehrani, osobito među nižim slojevima društva. Osim toga, zečevi su, tijekom teških ekonomskih kriza kad su druge vrste mesa bile nedostupne, spašavali malteški narod od gladi.

Kako je stanovništvo Malte raslo i urbaniziralo se, razvio se i uzgoj zečeva, koji je pravi procvat doživio u 18. i 19. stoljeću. Spomenute životinje uzgajale su se za osobnu potrošnju, ali i komercijalnu prodaju, a farme su uspostavile programe uzgoja kako bi osigurale stalnu opskrbu zečjim mesom. Malteški farmeri razvili su tehnike za poboljšanje kvalitete i veličine zečeva, usredotočujući se na pasmine koje su dobro odgovarale lokalnoj klimi i uvjetima. Najčešća pasmina uzgajana na Malti bio je malteški zec, poznat po svom nemasnom mesu i prilagodljivosti. Poljoprivrednici su zečeve često držali u kamenim kavezima, što ih je štitilo od vremenskih nepogoda i predatora.

Kad su Vitezovi sv. Ivana preuzeli Maltu u 16. stoljeću, izdali su edikte kojima se ograničava ili zabranjuje lov na zečeve, prvenstveno kako bi se spriječilo izumiranje njihove populacije na otoku. No ovaj potez doveo je do pobune lokalnog stanovništva, nakon koje je zečje meso postalo svojevrstan simbol otpora i neizostavan dio malteškog identiteta. Ondje se na godišnjoj razini pojede čak tri kilograma zečetine po osobi, što je najviše u Europi.

Glavna zvijezda otočne gastro scene je Fenkata, omiljeno nacionalno jelo u kojem lokalno stanovništvo uživa već generacijama, a priprema se u dvije faze. Prva uključuje špagete tal-fenek, tjesteninu prelivenu bogatim, sporo kuhanim umakom od zeca, pirjanim s češnjakom, rajčicama i crnim vinom. Druga faza je tzv. Stuffat tal-fenek, obilan zečji gulaš. Meso se pirja dok ne omekša, pritom upijajući snažne okuse lovorovog lista, mažurana, često i klinčića ili cimeta. Gulaš se obično poslužuje s krumpirom ili hrskavim malteškim kruhom, savršenim za umakanje u toć.

Ako se nađete na Malti, svakako posjetite neku od malih, obiteljskih konoba u kojima su metode kuhanja tradicionalne hrane ostale nepromijenjene stoljećima. Upravo malteška sela nude najautentičnija iskustva Fenkate, u njima se u ovom obroku uživa polagano, uz čašu izvrsnog lokalnog vina, razgovor s domaćinima i osjećaj zajedništva.

Osim Fenkate, na ovom sredozemnom otoku možete kušati i pečenog zeca, mariniranog u pikantnoj mješavini češnjaka, limuna i začinskog bilja, posluženog sa svježim sezonskim povrćem. Neka mjesta čak nude i paštetu od zečje jetre! Sve u svemu, malteška gastronomija važan je dio kulturne baštine, a ”uranjanje” u ovu kuhinju jedinstveno je iskustvo koje obećava okus prošlosti i toplinu gostoprimstva lokalnih ljudi.