Uskrs je najveći kršćanski blagdan, dan kada je, prema vjerovanju, Isus Krist uskrsnuo od mrtvih nakon muke kojom je otkupio naše grijehe. Ovaj se blagdan obilježava diljem svijeta, a kao i uvijek kad se okupe obitelji i prijatelji u središtu druženja je bogata trpeza. Za Uskrs se tako u gotovo svim hrvatskim domovima jedu šunka, jaja, mladi luk i rotkvice, a najsvečaniji je objed u danu doručak. No jeste li se ikad zapitali zašto na Uskrs jedemo šunku?
JAJA SE ODUVIJEK POVEZUJU S PONOVNIM ROĐENJEM I BESMRTNOŠĆU, A NEKAD IH SE NIJE SMJELO JESTI TIJEKOM KORIZME
Sva blagdanska jela karakteristična za Uskrs više su povezana sa sezonom nego s religijom. U proljeće su tržnice pune mladog povrća, pa su tako rotkvice i mladi luk našli mjesto na blagdanskoj trpezi. Iza običaja da se na Uskrs jede hren, prema nekim teorijama, stoji to što njegova ljutina simbolizira težinu ropstva.
Jaja su nezaobilazan dio uskršnjeg stola i kod njih nije teško uočiti simboliku. Oduvijek se povezuju s ponovnim rođenjem, pomlađivanjem i besmrtnošću, pa su postala dio proslave Isusova uskrsnuća. Uz to, Uskrs pada na proljeće kad se priroda budi i vegetacija buja. Zabilježeno je i da su u periodu ranog kršćanstva jaja tijekom korizme bila zabranjena. Tada ih se nije jelo 40 dana, pa bi ih se ljudi poželjeli i obilno blagovali na dan Uskrsa.
ŠUNKA JE ZAMIJENILA JANJETINU JER JE DOSTUPNIJA I PRAKTIČNIJA
No zašto na Uskrs jedemo šunku? Ona se na našim stolovima pojavila iz praktičnih razloga. Tradicionalno se na Uskrs jela janjetina, koju su već Židovi tradicionalno jeli za blagdan Pashe, pa su taj običaj preuzeli i kršćani. Janjetine je nekad bilo u obilju jer su se ovce masovno uzgajale zbog vune. Kako je nakon Drugog svjetskog rata počela opadati potražnja za vunom, smanjio se i uzgoj janjaca i više nisu bili toliko dostupni. I danas je janjetina čest uskrsni ručak, no glavnu ulogu u međuvremenu je preuzela šunka.
Ljudi su se okrenuli šunki za ovaj blagdan jer je bila dostupna, veća je i može se pripremati na više načina. Životinje bi se klale u jesen, radile su se kobasice, a dijelovi mesa „konzervirali“ u soli i dimu. Taman bi se u vrijeme Uskrsa potrošile zadnje zimske zalihe, a za blagdan je, naravno, čuvan najbolji i najljepši komad: dimljeni but, odnosno šunka kakvu danas jedemo.
KAKO ODABRATI, SKUHATI I POSLUŽITI ŠUNKU KOJU STE ODABRALI
Danas je poznato više vrsta šunke, ali u osnovi je ona uvijek polutrajno sušeno svinjsko meso koje može stajati i po nekoliko mjeseci. Najvažniji dio procesa su soljenje, sušenje, dimljenje i dozrijevanje. Kad je riječ o samom sušenom butu, on teži između tri i pol do devet kilograma. Prodaje se u komadu, zajedno s kosti, te se prije konzumacije kuha. Na policama trgovina često se može naći rolana šunka. Ona je sušena bez kostiju, povezana špagom u ovalni oblik. Šunka može biti i pečena, a ona se dobije tako da se nakon procesa soljenja i sušenja peče u masti.
Za koju se god šunku odlučili, vodite računa da ju nabavite od mesara u kojeg imate povjerenja, jer je domaće i napravljeno po tradicionalnoj recepturi uvijek ukusnije. Skuhajte ju tako da ju smjestite u hladnu vodu i nakon što voda zavrije za svaki kilogram težine šunke neka u loncu provede po sat vremena. Nakon toga ju ostavite da se ohladi u vodi u kojoj se kuhala.
Većina ljudi šunku nakon kuhanja jede bez posebne pripreme, samo narezanu i posluženu uz svježi kruh, jaja, mladi luk i rotkvice. Popularna je i priprema šunke u kruhu. Ohlađenu, skuhanu šunku omata se u tijesto za kruh, koje se dobro zatvori sa svih strana. Ostavi se da se još jednom digne, pa se peče, ovisno o veličini, 40 do 50 minuta. Rezultat je sočan kruh koji će poprimiti okus šunke i biti savršen dodatak vašem uskrsnom stolu!
