Najveća kolekcija bugenvilija u Europi nalazi se u Splitu! Denis ih uzgaja već pola stoljeća i u svom vrtu čuva više od 250 vrsta

Jadransku obalu krasi mediteranska klima s vrućim i suhim ljetima te blagim i kišovitim zimama, što pogoduje rastu mnogih mediteranskih biljaka. Maslina, smokva, čempres, lavanda, kadulja, lovor, ružmarin, majčina dušica, oleandar, pelargonija, agava… I naravno, impozantna kraljica, čudesna bugenvila. Ova biljka penjačica, koja cvate od svibnja do prvih mrazeva, u vrtu može narasti i više od deset metara, a dolazi u različitim bojama, od bijele, žute i narančaste pa sve do svih nijansi ružičaste, crvene i ljubičaste. No šareni i živopisni zapravo nisu cvjetovi, već ono što poznavatelji biljaka zovu pricvjetnim listovima, tj. braktejama. A svu ljepotu ove jadranske šarmerice najbolje ćete doživjeti u Splitu, na adresi Sućidar 15, kod gospodina Denisa Bojčića.

Jer upravo on slovi kao najveći kolekcionar bugenvilije u Hrvatskoj, ali i čitavoj Europi! Inače, ova biljka, koja je neizostavan motiv na fotografijama s ljetovanja na Jadranu, porijeklom je iz daleke Južne Amerike, a ime je dobila po francuskom pomorcu Louis-Antoineu de Bougainvilleu, koji je u 18. stoljeću oplovio svijet i iz Brazila u Europu donio upravo bugenvile (neki ih zovu i bugenvilije).

”Prije sam imao običan vrt, ali zatvorio sam ga i napravio mali plastenik. Riječ je o prostoru skromnih dimenzija, otprilike 180 do 200 kvadrata, u kojem uzgajam svoje biljčice. U posljednje vrijeme, točnije već godinama, u mojoj kolekciji dominiraju bugenvile, čiji sam strastveni kolekcionar. Ljudi obično znaju za desetak vrsta, a ja ih trenutačno imam oko 250. To su moji, rekli bismo mi Dalmatinci, ‘sekondi gušti’. Biljke volim i u njima uživam još od malih nogu. Otkad znam za sebe, uvijek imam nekakav cvjetić u ruci”, priča nam 64-godišnji Denis.

Kaže i kako su za njegovu ljubav prema cvijeću zaslužni geni. ”Obožava ga i moja majka. Zapravo, čitava njezina bliža rodbina zaljubljena je u biljke, a taj gen očito nije zaobišao ni mene. I tako se i ja sam s biljkama ‘zezam’ već 50 godina. Intenzivnije posljednjih desetak, najviše otkad sam obolio. Imam autoimunu bolest i trebao bih izbjegavati stres u širokom luku, a biljke su se pokazale kao idealan lijek za moje stanje. Bugenvile uzgajam za svoju dušu, a višak prodam, baš kao pravi penzić”, otkriva nam gospodin Bojčić.

Pitamo ga kako nabavlja sadnice, posebno one egzotične vrste, koje većina ljudi ni ne poznaje. ”Nije uvijek lako, ali u 50 godina skupilo se jako puno vrsta iz svih krajeva svijeta. Volim reći da je to stvar upornosti, ništa drugo. Znate kakvi su kolekcionari, svi su malo ‘udreni u glavu’, dat će sve za ono što vole. Ja ću bez problema preskočiti odlazak na kavu i ušparati koji euro, samo da nabavim baš tu biljčicu koju želim. I tako sam 50 godina skupljao. Naravno, sve se pojednostavilo s pojavom interneta i virtualnih prijatelja. Komunikacija je postala jednostavnija i moja kolekcija prirodno je, uz pomoć njih, narasla do ovog broja”, priča Denis.

No s godinama i većim brojem biljaka, koje zahtijevaju i više prostora, postaje mu sve izazovnije. Pogotovo kad mu se aktivira bolest. Bude stvarno teško. ”Kad nisam dobro, moram u bolnicu. Već sam četiri puta imao mijastenične krize i završio na intenzivnoj neurologiji. Naime, dijagnoza mi je mijastenija gravis, koju često opisujem kao sestru multiple skleroze. Kad me uhvati, zakažu mi ruke, noge, govor, gutanje, svi mišići u tijelu… No najgore je kad zakaže disanje. Glavni okidač za krizu je stres, nagle emocije, velika tuga ili radost”, objašnjava nam ovaj Splićanin.

Sa spomenutom bolesti živi već 11 godina, a zbog nje ponekad pati i njegova ljubav prema biljkama. ”Majci je 86 godina pa više ne može puno pomoći. Naravno, uskoči ona i napravi puno sitnica koje meni neizmjerno znače, ali konkretne stvari oko biljaka mogu samo ja. Ako završim u bolnici, velik dio mladih biljaka, koje su mi pod posebnom paskom, postaju problematične jer ostaju bez nadzora. Tad, nažalost, izgubim one koje su u fazi razmnožavanja. Trenutačno sam, hvala Bogu, dobro, kao ptica u svom rajskom vrtu. Uživam, igram se, stvaram”, optimističan je Denis.

Osim bugenvila, ima i nešto posebnih tropskih hibiskusa (nema ih ni Nizozemska, koja im je glavni dispečer, a Denisovih 30 upisano je u svjetski registar), a nekad je uzgajao i orhideje. No kako je skučen s prostorom, nešto se moralo eliminirati pa se na kraju opredijelio uglavnom za bugenvile, koje su najmanje problematične i najmanje zahtjevne. ”Evo baš sad, dok mi razgovaramo, ja kalemim, igram se, stvaram ‘multibiljke’ s dvije, tri ili četiri različite boje na jednoj biljci. Radim ono što me veseli. Tu sam pronašao svoj gušt, zadovoljstvo i mir, koji su izuzetan stres eliminator za svakoga, a ne samo mene”, kaže gospodin Bojčić.

Otkriva nam i da jedna njegova bugenvila ima čak 51 godinu! ”Bila je na vrhu kuće koja ima tri kata, skroz gore na dimnjaku. A onda nas je, prije deset godina, krajem ožujka, kad je vegetacija već počela pupati, iznenadila ekstremna hladnoća. Sve se smrznulo, limuni, naranče, bugenvilije, hibiskusi… To mi je bio najveći gubitak otkako se bavim biljkama. Ali u samo tri mjeseca tu istu bugenvilu vratio sam na staru veličinu. Imala je jak temelj, iz korijena su niknule brojne mladice i čitavo to ljeto opet je bila u cvatu, sva u ljubičastom, baš kao i prije”, prisjeća se Denis.

Objašnjava nam da bugenvile nisu nimalo zahtjevne, a jedino što im može ozbiljno naštetiti je hladnoća. ”Ne biste vjerovali koliko puno ljudi iz Mađarske, Slovenije i Srbije ih uzgaja. Nevjerojatno su zagriženi, iako uopće nemaju mediteransku klimu. Štoviše, prije nekoliko godina najviši balkon u Budimpešti bio je pun upravo bugenvila! Za njih treba imati samo dobre volje. Sve zahtijeva ljubav i brigu. I biljka također”, ističe naš sugovornik.

A njegov najvažniji savjet drugim uzgajivačima i kolekcionarima glasi: ”Što jednostavnije, to bolje”. Evo i zašto. ”Biljku ne treba zalijevati svaki dan. Isto je i s ljudima. Kad smo žedni, pijemo, kad nismo, ne pijemo. Nema tu prevelike filozofije. Tako je i s biljkama. Ako tri dana nije zalijevana, pogledajte ju, taknite zemlju. Ako je suha, zalijte ju. Ako nije, nemojte. Uostalom, ni u prirodi kiša ne pada svaki dan”, kaže gospodin Bojčić.

Njegova kuća u cvijeću u Splitu apsolutni je hit među prolaznicima i turistima, koji ga redovito posjećuju već godinama. ”Otkad su se pojavili internet i društvene mreže, sve se zna i vijesti se brzo šire. Ljudi dolaze, puno je i stranaca koji su ljeti kod nas u Dalmaciji na moru, vraćaju se, zovu, žele vidjeti biljke, pitati me za savjet, kupiti pokoju sadnicu… Naravno da mi je drago vidjeti da su moj rad i strast prepoznati, biljke su moj svijet i rado ga dijelim s drugima”, zaključuje Denis.