Iznenađenje usred šume
Poštuju zakone prirode, ne vjeruju u individualno vlasništvo, a nakon stoljeća patnje izborili su se za priznanje svoje tradicije i identiteta
Indijanci (američki Indijanci, prvi Amerikanci ili autohtoni Amerikanci) domorodački su narodi SAD-a. Danas ih ondje ima oko pet milijuna, od kojih 78 % živi izvan rezervata. Savezne države s najvećim postotkom američkih domorodaca su Aljaska, Oklahoma, Novi Meksiko, Južna Dakota, Montana i Sjeverna Dakota. Narod je to burne prošlosti, koji je uspio opstati i sačuvati svoj identitet. Indijanci čuvaju priče pune zanimljivosti, a njihova je povijest često bila teška i puna prepreka.
Iako im je povijest bila burna i teška, moderna vremena donijela su pozitivne promjene – sustavno se radi na očuvanju njihovih autohtonih jezika za mlađe generacije i uspostavljanju snažnije kulturne infrastrukture. Indijanci danas imaju neovisne novine i internetske medije, uključujući prvi indijanski televizijski kanal First Nations Experience. Uspostavljeni su programi studija američkih domorodaca, plemenske škole, sveučilišta, muzeji…
NA PODRUČJE DANAŠNJE AMERIKE VJEROJATNO SU STIGLI IZ ISTOČNE AZIJE
Teško je točno definirati kako su i kad Indijanci naselili prostor današnjeg SAD-a. Najpopularnija teorija je ona o migraciji iz Euroazije preko Beringije, kopnenog mosta koji je povezivao Sibir s današnjom Aljaskom. Tijekom sljedećih generacija, ti doseljenici proširili su se prema jugu SAD-a. Genetski dokazi sugeriraju da su iz istočne Azije stigla najmanje tri vala migranata, a prvi se navodno dogodio prije najmanje 15.000 godina.
NAJVEĆA KOPNENA POVRŠINA AUTOHTONOG NARODA U SAD-U
Najmnogoljudnije indijansko pleme danas je Navajo. Godine 2020. broj njihovih članova narastao je na 399.494, nadmašivši naciju Cherokee kao najveću plemensku skupinu. Navajo nacija, poznata i kao Navajoland (ili Naabeehó Bináhásdzo na njihovom jeziku), indijanski je rezervat spomenutog naroda koji zauzima dijelove sjeveroistočne Arizone, sjeverozapadnog Novog Meksika i jugoistočnog Utaha. S otprilike 71.000 četvornih kilometara, Navajo nacija ima najveću kopnenu površinu koju u SAD-u drže indijanska plemena. Ista premašuje površinu čak deset američkih saveznih država.
PRIPADNICI PLEMENA NAVAJO U POVIJESTI SU BILI LOVCI I SAKUPLJAČI
Navajo pleme govori apaškim jezikom. Povijest ih uglavnom pamti kao lovce i sakupljače, ali s preseljenjem na jugozapad današnjeg SAD-a usvojili su mnoge prakse sjedilačkih, poljoprivrednih Pueblo Indijanaca koji su naseljavali to područje. Pod umjetničkim utjecajem Puebla, Navajo narod prihvatio je oslikanu keramiku i tkanje (i danas su osobito poznati po svojim veličanstvenim Navajo tepisima). Elementi Navajo ceremonijalizma, među koje se ubraja i slikanje suhim pijeskom, također su produkti tih kontakata. Pretpostavlja se da je i stvaranje srebrnog nakita, još jedna važna tradicija Navajo naroda iz sredine 19. stoljeća, isto preuzeto od drevnih meksičkih kovača.
I DANAS NJEGUJU TRADICIONALAN NAČIN ŽIVOTA
Početkom 21. stoljeća mnogi Navajo Indijanci i dalje njeguju tradicionalan način života na području koje su naselili prije nekoliko stoljeća. Njihovi rezervati u Novom Meksiku, Arizoni i Utahu zbog suše nisu pogodni za bavljenje poljoprivredom i uzgoj stoke pa tisuće pripadnika ovog naroda za život zarađuju daleko od Navajolanda. Velik broj njih naselio se na navodnjavanim zemljištima duž donjeg toka rijeke Colorado te u gradovima kao što su Los Angeles i Kansas City.
ODBIJEN PRIJEDLOG DA IM SE IME PROMJENI U DINÉ
Godine 1994. pojavila se ideja da se službena oznaka promijeni iz Navajo u Diné, što je tradicionalno ime za taj narod. No to je odbačeno jer su mnogi smatrali da je izraz Diné neprikladan s obzirom na to da je obilježavao pripadnike Navajo plemena u razdoblju njihove velike patnje prije tzv. Dugog hoda. Inače, riječ Diné na navajo jeziku znači narod, a Navajo populacija danas uredno koristi oba izraza.
EUROPSKA KOLONIZACIJA DESETKOVALA JE INDIJANSKU POPULACIJU
No vratimo se malo u povijest. Europska kolonizacija Amerike, koja je započela 1492., donijela je smrtonosne bolesti koje su desetkovale indijansku populaciju. Smatra se da su epidemije velikih boginja, ospica i vodenih kozica uzrokovale najveći gubitak života među domorodačkim stanovništvom. U nekim slučajevima Europljani su namjerno zaražavali Indijance, koje su podvrgnuli i etničkom čišćenju te porobljavanju, što su brojni povjesničari kasnije proglasili genocidom. Bijeli doseljenici počinili su masakre nad indijanskim narodima, protjerali ih s njihovih pradjedovskih zemalja, diskriminirali i prisilno asimilirali.
INDIJANSKA PLEMENA NISU POZNAVALA POJAM INDIVIDUALNOG VLASNIŠTVA
S obzirom na to da je većina indijanskih skupina svoju povijest čuvala putem usmenih predaja i umjetnina, prva pisana izvješća o njima dali su upravo Europljani. U vrijeme prvog kontakta, domorodačke kulture bile su znatno drukčije od onih kršćanskih useljenika. Većina indijanskih plemena tretirala je svoja lovišta i poljoprivredne terene kao dijelove zemlje koje koriste svi u plemenu. S druge strane, Europljani su imali koncept individualnih vlasničkih prava, a te razlike u kulturama uzrokovale su velike političke napetosti, etničko nasilje i društvene poremećaje.
MNOGI SU REZERVATI NEOVISNI O DRŽAVNOM ZAKONU
Kad su 1776. napokon osnovane Sjedinjene Države, indijanska plemena smatrala su se poluneovisnim nacijama jer su uglavnom živjela u zajednicama koje su bile odvojene od bijelih doseljenika. I danas su mnogi indijanski rezervati neovisni o državnom zakonu, a aktivnosti plemenskih građana podliježu samo plemenskim sudovima i federalnom zakonu, koji se često drugačije primjenjuje na plemenske zemlje, nego na državu ili teritorij SAD-a. Zakonom iz 1924. svim Indijancima rođenima u Sjedinjenim Državama dodijeljeno je američko državljanstvo. To je domorocima omogućilo glasanje na državnim i saveznim izborima. Nažalost, neke savezne države još su im desetljećima kasnije nastavile uskraćivati pravo glasa.
STAVIČNI POKUŠAJI DA SE INDIJANSKA PLEMENA ISTRIJEBE ILI ASIMILIRAJU
Prvi američki predsjednik George Washington i tadašnji ministar rata Henry Knox bili su idejni začetnici tzv. civiliziranja američkih domorodaca. Politički vrh to je smatrao jedinim putem za asimilaciju Indijanaca u građansko društvo SAD-a. Iako se mahom provodila prisilno, pripadnici plemena Choctaw, koji danas žive na području Alabame i Mississippija, asimilirali su se dobrovoljno. Godine 1830. Kongres SAD-a donio je Zakon o protjerivanju Indijanaca, ovlastivši saveznu vladu da ih iz njihovih domovina preseli unutar utvrđenih država zapadno od rijeke Mississippi. Želja za prilagodbom kontinuiranoj ekspanziji europskih Amerikanaca rezultirala je etničkim čišćenjem mnogih plemena. Za Indijance su organizirani brutalni marševi smrti, a najzloglasniji je bio Staza suza.
DANAS U SAD-U POSTOJE 574 PRIZNATE DOMORODAČKE NACIJE
Navajo, Cherokee, Choctaw, Tonkawa, Chippewa, Sioux, Blackfeet, Muscogee, Haudenosaunee, Yup’ik, Zuni, Inupiat, Tlingit-Haida, Pawnee, Seminole, Oneida, Aleut, Tsimschian, Havasupai… Danas u SAD-u postoje 574 federalno priznate domorodačke nacije i 324 rezervata. Ova djeca prirode, kako sami sebe nazivaju, za zemlju kažu da nije njihovo vlasništvo: “Čovjek ju je samo unajmio kako bi na njoj privremeno živio“. Od pamtivijeka poštuju zakone prirode, za razliku od bijelog čovjeka, koji bi od njih mogao i trebao učiti te učiniti ovaj svijet boljim mjestom za buduće naraštaje.
