Ovaj narod nema svoju domovinu, živi na moru i nijedna država ih ne priznaje: njihov nevjerojatan način života fascinira svijet

Indonezija je otočna zemlja koja ima goleme teritorijalne vode s velikim podvodnim prirodnim resursima. A upravo od njih živi jedno od najneobičnijih plemena na svijetu. Pleme Bajau, koje se naziva i morskim nomadima ili oceanskim lutalicama, nikad se ne nastanjuje na jednom mjestu, već lutaju morima i plove. Na kopno dolaze tek povremeno, prodati ulovljenu ribu kako bi kupili sirovine i namirnice koje si ne mogu sami osigurati.

Pleme Bajau potječe iz regije Sulu na jugu Filipina, no kreću se i vodama Malezije, Bruneja i Indonezije. No, niti jedna od ovih država ne priznaje ih kao svoje građane, tako da su pripadnici Bajau plemena ljudi bez državljanstva i nacionalnosti. Koriste se različitim jezicima, ovisno o tome u kojem dijelu morskog područja najdulje žive. U prošlosti su se pokušavali povremeno dulje zadržati na nekom kopnenom teritoriju, ali su uvijek bili otjerani od lokalnog stanovništva. Tako da nastavljaju ploviti i živjeti nomadskim životom.

Pripadnici Bajao plemena nemaju kuće ni čvrste domove: žive na svojim brodovima. Na njima se sele s jednog mjesta na drugo i na brodovima se odvija njihov čitav život i sve aktivnosti. Ne čudi stoga da su poznati kao vrsni moreplovci, vješti u borbi s valovima i vremenskim neprilikama. Sve što posjeduju nalazi se na brodu koji je i izvor njihova preživljavanja. Uglavnom love ribu i od nje zarađuju za život.

Pripadnici ovog plemena plivaju i rone baš svaki dan od malih nogu, pod vodom provode i po pet sati dnevno, zbog čega su i dobili nadimak “vodeni ljudi”. Svijet fascinira njihova sposobnost ronjenja: mogu jako dugo zadržati dah pod vodom. Utrenirani ronioci na dah pod vodom provode u prosjeku tri, četiri minute, a prosječni Bajau pod vodom može ostati i po pet minuta. Neki napisi spominju i nevjerojatnih 13 minuta ronjenja.

Od zanimljivosti o ovom neobičnom plemenu svakako se izdvaja i činjenica da ne znaju čitati ni pisati. Većinski su muslimani. O vjeri uče s koljena na koljeno, usmenom predajom, iako ni danas nisu napustili neka starija vjerovanja i običaje svojih predaka. Podijeljeni su u grupe, od kojih svaka ima svog vođu, ili starješinu, i koji povremeno izvodi šamanske rituale za sigurnost plemena. Svoje pokojnike, međutim, pokapaju na kopnu, slijedeći islamsku tradiciju i običaje.

Morski nomadski život rezultirao je time da pleme Bajau ne mari za datume niti posebno bilježi protok vremena. Rezultat je to da većina ne zna koliko ima godina i koliko su stari, a obilježavanje rođendana ne postoji. Na moru se rađaju i umiru, ali to ne znači da ne cijene umjetnost. Izvode tradicionalne Bajau plesove prilikom obreda vjenčanja, sviraju glazbene instrumente, a jedra njihovih brodica obično su lijepo i raskošno oslikana.