Kad su Hrvati otkrili skijanje? Prve su skije stigle na zagrebački Cmrok, ali kolijevkom zimskih sportova smatra se jedno malo goransko mjesto

Kad snijeg zabijeli padine I vrhove Hrvatske, većina nas osjeti radost u srcu. Vrijeme je za zimske radosti, a jedna od njih svakako je kraljica zimskih mjeseci – skijanje. Zagrepčanima će se pogled odmah okrenuti prema Sljemenu, mnogi će pohrliti u Gorski kotar, a neki i van zemlje, na neka od europskih skijališta… No, usred svog tog uzbuđenja, jeste li se ikada zapitali kada smo, ovdje u Hrvatskoj, otkrili skijanje? U ovom vam članku otkrivamo kratku povijest skijanja u Hrvatskoj, te vas vodimo kroz neke od ključnih datuma, ali i otkrivamo koje se mjesto u Hrvatskoj smatra kolijevkom zimskih sportova

Pa, čini se da se skijanje u Hrvatskoj ‘uhvatilo’ u 19. stoljeću, a za sve je ‘kriv’ jedan čovjek – Franjo Bučar. On, književnik, književni povjesničar i športski djelatnik, 1893. godine donio je prve skije u Hrvatsku, a iduće godine održao prvi skijaški seminar. “Počeci skijanja u Hrvatskoj zabilježeni su još u 19. st. kada je hrvatski povjesničar i sportski pisac Franjo Bučar (1866.-1946.) održao prvi skijaški seminar za profesore tjelesnog odgoja Hrvatske. Na padine zagrebačkog Cmroka je, 1894. g., tada već diplomirani profesor sa sveučilišta u Stockholmu, donio prve skije te pokazivao osnovne tehnike učiteljima kojima je to bilo sasvim novo i ne previše ugodno iskustvo”, piše Skijanje.hr.

Ista godina za povijest skijanja u Hrvatskoj prijelomna je i po tome što je i Hrvatsko sklizačko društvo, na Bučarov prijedlog, odlučilo osnovati i skijašku sekciju koja je trebala okupljati one koji vole ‘sklizanje na snijegu’, navodi se pak na stranici Zagrebačkog skijaškog saveza. Nakon određene pauze, godine 1909. Hrvatski akademski športski klub (HAŠK) utemeljuje skijašku sekciju, iz koje će se kasnije, nakon Prvog svjetskog rata, izroditi i prvi skijaški klub u Hrvatskoj. Hrvatski skijaški savez utemeljen je 1939. godine, a u članstvo FIS-a ulazi 1992. godine.

Skijanje kao sport opčinio je i brojne planinare, koji su ljeti penjali na vrhove, a zimi ‘napadali’ padine, dok su prvi pravilnici – među njima ona vezana uz ‘natjecanje sa zaprekama’ pod čime se mislilo na slalom – doneseni 1912. godine. Otprilike u isto vrijeme održavaju se i prvi skijaški tečajevi.

“1913. godine Hrvatski akademski športski klub (HAŠK) iz Zagreba organizirao je u Mrkoplju prvi trodnevni skijaški tečaj za 14 skijaša. Među njima su bili i Lipovščak, Pandaković i Vickert, koji se nakon toga na skijama uspinju na Bjelolasicu (1533 m), najviši vrh Gorskog kotara. Kako u svojoj knjizi »Zlatni skijaški jubilej: Mrkopalj 1913. – 1963.« navodi dr. Ivo Lipovščak, tada je Bjelolasica, barem u sportskom smislu, sigurno prvi put osvojena, što se uzima kao početak visokogorskog skijanja u Hrvatskoj”, piše pak Novi list.

Prvo skijaško natjecanje u Zagrebu i Hrvatskoj održano je 1914. godine, to na Medvednici, na stazi dugačkoj 10 kilometara, koja je vodila po hrptu planine. Nedugo nakon toga, iste te godine, održano je prvo Prvenstvo Hrvatske i Slavonije u Mrkoplju na sedam kilometara dugoj stazi.

No, od samih mjesta u Hrvatskoj, jedno se po zimskim sportovima doista ističe te ga i danas nazivaju kolijevkom zimskih sportova u Hrvatskoj. Riječ je o već spomenutom Mrkoplju. Primjerice, u Mrkoplju je 1934. godine nastala i prva skijaška skakaonica u Hrvatskoj. Zvala se Pod Vrhin, a projektirao ju je Ivan Rožman, zaslužan i za skakaonicu na Planici u Sloveniji. Mrkopalj je isto tako dosad Hrvatskoj dao čak pet ‘zimskih’ Olimpijaca. To su redom prva hrvatska zimska Olimpijka Nada Birko Kustec (skijaško trčanje), Franjo Jakovac (biatlon), Petra Starčević (biatlon), Jakov Fak (biatlon) i Leona Popović (alpsko skijanje), navodi isti list.