Ovo je najčudnija šuma koju ste ikad vidjeli: u njoj rastu “naopaka stabla” za koja mještani vjeruju da imaju posebnu moć

Postoje destinacije koje oduzimaju dah, a onda postoji i svijet za sebe, Madagaskar. Smješten uz istočnu obalu Afrike, ovaj čudesan otok često opisuju kao zaseban kontinent. I to s razlogom. Krase ga iznimna biološka raznolikost i dramatični krajolici, od tropskih plaža i koraljnih grebena do plodnih visoravni te prašuma. Zbog boje tla zovu ga i ”Crvenim otokom”, a osim desetak nacionalnih parkova, na njemu ćete pronaći i nevjerojatan broj biljnih i životinjskih endemskih vrsta: lemure, kameleone, jedinstvene orhideje, palme i nekoliko vrsta svetog baobaba, drveta kojem je posvećeno jedno od najfotografiranijih mjesta na čitavom Madagaskaru.

To je Avenija baobaba, čudesna aleja divovskih stabala i jedna od najprepoznatljivijih prirodnih atrakcija ovog rajskog otoka. Smještena u regiji Menabe, otprilike 45 kilometara sjeveroistočno od Morondave, proteže se duž neasfaltirane ceste, koja taj gradić s oko 54.000 stanovnika povezuje sa susjednim Belon’i Tsiribihinom.

Ondje se, na dionici dugoj oko 260 metara, uzdiže između 20 i 25 veličanstvenih stabala vrste Adansonia grandidieri, poznatih i kao divovski baobabi, dok u njihovoj neposrednoj blizini, među rižinim poljima i prostranim livadama, raste još 20-ak primjeraka iste vrste.

Ovi baobabi, endemi Madagaskara, dosežu visinu od 30-ak metara i mogu živjeti više od 800 godina (neki čak kažu i 1000). Debla su im masivna, promjera i do 11 metara, specifična po tome što mogu skladištiti velike količine vode. Tako su se, naime, stabla prilagodila preživljavanju u sušnoj i tropskoj klimi zapadnog dijela otoka.

Zbog krošnji koje nalikuju korijenju okrenutom prema nebu, ove baobabe često nazivaju i ”naopakim drvećem”. Iako na Aveniji danas izgledaju poput usamljenih divova koji se uzdižu iznad gotovo pustinjskog krajolika, situacija je nekoć bila potpuno drugačija. Jer ova stabla zapravo su ostatak gustih tropskih šuma koje su svojedobno prekrivale to područje.

No kako je stanovništvo raslo, ljudi su sve više krčili šume. Ipak, neki baobabi ostali su netaknuti, dijelom jer su predstavljali izvor hrane i služili kao građevinski materijal, a dijelom zbog dubokog poštovanja koje lokalno stanovništvo osjeća prema njima. Naime, baobabi se na malgaškom jeziku zovu i ”renala” ili ”reniala”, što znači ”majka šume”.

To ime i danas odražava njihovu simboličnu te ekološku važnost kao čuvara krajolika i živih podsjetnika na šumski svijet koji je u međuvremenu nestao. Osim toga, Avenija baobaba sveto je mjesto za lokalno stanovništvo, koje vjeruje da ova stabla imaju posebne moći pa ih mnogi posjećuju tražeći blagoslov ili duhovno vodstvo.

Oko sedam kilometara sjeverozapadno od Avenije nalaze se i tzv. zaljubljeni baobabi, dva isprepletena stabla vrste Adansonia za. Prema legendi, nastala su iz nesretne ljubavne priče mladića i djevojke iz obližnjeg sela. Iako su oboje već bili obećani drugim partnerima, sanjali su zajednički život i zamolili Boga za pomoć. On je njihovu ljubav pretvorio u dva baobaba koja su rasla jedno uz drugo sve dok se nisu ispreplela i zauvijek spojila, baš kako je par i želio.

Aleju je, kažu, najbolje posjetiti tijekom sušne sezone, od travnja do prosinca, osobito u zoru i pred zalazak sunca. Tad se boja debla mijenja pod utjecajem svjetlosti, tj. poprima tople narančaste i zlatne tonove, a dugačke sjene stvaraju gotovo nadrealnu i bajkovitu atmosferu. A blizu ove turističke atrakcije nalazi se i šuma Kirindy, poznata po lemurima, predatoru fosi i drugim endemskim vrstama.

Iako je u srpnju 2015. godine čuvena Avenija baobaba službeno proglašena zaštićenim spomenikom prirode, njezina stabla i dalje su ugrožena daljnjom deforestacijom, širenjem rižinih polja, otpadnim vodama te požarima raslinja i šuma. Zato brojne udruge daju sve od sebe kako bi zaštitile i očuvale ovaj simbol Madagaskara te vrijedan podsjetnik na krhku ravnotežu između čovjeka i prirode.