Jedno od najljepših sela u Europi izgleda poput šlaga na torti! Skriva se tik uz ocean, a nekad je bilo omiljeno utočište kraljeva

Unutar parka prirode Sintra-Cascais u Portugalu skrilo se svakakvih čuda, a jedno od njih zove se Azenhas do Mar. Neveliko je to mjesto, stisnuto na rubu ogromne litice s najljepšim pogledom na Atlantski ocean. Pomalo čak, sa svojim zdanjima obojenima u bijelu i crvenu, izgleda poput šlaga na torti od stijena ukrašenog crvenim višnjama… Azenhas do Mar mogao bi doista biti ‘šlag na torti’ i to u kontekstu boravka u području glavnog grada Portugala.

Ovo šarmantno mjesto samo 30-ak kilometara dijeli od Lisabona, a još manje od pomalo misteriozne Sintre. Za one koji posjećuju Lisabon, obližnja je Sintra često jednodnevni izlet pa se onda postavlja pitanje zašto ne produžiti i do šarmantnog Azenhas do Mar.

Ime mnogo govori o povijesti ovog mjesta u kojem svakodnevicu dijeli nekoliko stotina stalnih stanovnika. Azenhas do Mar u prijevodu znači ‘mlinice na moru’. One su nekada radile na obližnjoj rječici Cameijo, a u njima se mljelo žito. Njihove ostatke i danas je moguće vidjeti u tom području.

No, Azenhas do Mar krenuo je početkom 20. stoljeća drugim stopama, onima turizma. Zahvaljujući svom smještaju na dramatičnoj litici, ali i ljepoti cijelog prizora koji on predstavlja, Azenhas do Mar se prometnuo u popularno ljetovalište, ali za one imućnije i plemenite. Čak su ga pohodili kralj Karlo I. i kraljice Amélia i Maria Pia. Popularnost je pratilo širenje naselja u fizičkom smislu: još je više kuća niknulo na rubu litice.

Područje je isto tako poznato i po proizvodnji vina koja datira u 19. stoljeće. Prvi lokalni proizvođači spominju se još 1848. godine. Tamošnji su vinogradi specijalizirani za sortu Ramisco, a poznati su po tome što su, zahvaljujući pjeskovitom tlu, uspjeli preživjeti sumrak vinogradarstva u Europi krajem 19. stoljeća do kojeg je došlo zahvaljujući trsovu ušencu odnosno filokseri.

U Azenhas do Mar naglasak je na pogledima. U prvom redu na samo naselje, onda i na Atlantik, a naposljetku i na šarmantna zdanja u samom mjestu. Među njima se svakako ističe Capela de São Lourenço iz 16. stoljeća, ali i ljetnikovac bijelog krova i narančastih škura koji je izgradio 1920. godine arhitekt Raul Lino. Riječ je o ostvarenju koje predstavlja njegovu ‘igru’ s tradicionalnom portugalskom arhitekturom.

Azenhas do Mar se diči i plažom. Ona se nalazi podno same litice, kao i umjetno napravljeni bazen iz sredine 20. stoljeća. Ljubitelji pijeska ovdje će doći na svoje, no samo za vrijeme oseke jer pješčana plaža za vrijeme plime zna potpuno ‘nestati’. Niz plaža nalazi se i u okolici mjesta, primjerice Praia da Aguda, Praia do Magoito i Praia das Maçãs.

Oni koji žele uživati u pogledu na mjesto, doći će na svoje ako mu priđu s južne strane. Tamo se, kako se približavate mjestu, nalaze vidikovac i parkiralište, a znatiželjni mogu potegnuti i dva kilometra u unutrašnjost, do kapelice São Mamede de Janas. Kod te se kapelice sredinom kolovoza održava neobična tradicionalna procesija: vlasnici sa svojom stokom tri puta kruže oko kapelice u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, čime primaju blagoslov. Kapelica poprilično nesvakidašnjeg izgleda izgrađena je, vjeruje se, na mjestu gdje je nekad stajao rimski hram posvećen božici Dijani.

Za kraj, nekoliko osnovnih informacija o obližnjoj Sintri, pod čije ‘okrilje’ Azenhas do Mar potpada. Taj je grad uvršten na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a, a ujedno je dom jedne od najpoznatijih građevina u Portugalu. Riječ je o jednom od simbola te zemlje: u različite boje zavijenoj palači Peni.

Isto tako, pozivamo vas da, ako ste već tamo, posjetite i takozvani ‘kraj svijeta’, odnosno najzapadniju točku Portugala, ali i kopnene Europe. Cabo da Roca, u prijevodu ‘stjenoviti vrh’, 144 metra je visoki rt, prirodna ljepota i popularno turističko odredište. Oduvijek je bio predmet fascinacije i znatiželje. „Mjesto gdje zemlja završava i počinje more“, riječi su portugalskog pjesnika Luísa de Camõesa koje i danas krase tu krajnju točku starog kontinenta. Sve do kraja 14. stoljeća doista se i vjerovalo da je to mjesto upravo to: kraj svijeta…