Čarobna bijela sela na zelenim brežuljcima oduševljavaju predivnom arhitekturom, mirom i ljepotom skrivenom u zaleđu popularne obale

Popularna Andaluzija s razlogom ima zvjezdani status. Tisuću kilometara duga obala, bogata povijest, opuštena atmosfera, izvrsna gastronomska ponuda, predivni gradovi i mjesta… A među ovima potonjima neki su koji se ne zaboravljaju nikada. Tako to inače bude kad se na uskim uličicama stišću u bijelo obojene kuće, a sve na vrhu brda s pogledima kojima nema kraja… U ovom vas članku nakratko vodimo u tri poznata bijela andaluzijska sela, tamošnje svjetski slavne ‘pueblos blancos’, koji su nerijetko razlog posjete toj regiji.

Naime, Andaluzija je regija stvorena za road trip, a na itineraru se nerijetko nađu upravo neki od bijelih sela u zaleđu megapopularne te za nas iz Hrvatske, zbog jeftinih cijena aviokarata i čestih linija vrlo pristupačne Malage, ali i Cadiza. Bijelih sela, doduše, ima koliko ti duša poželi, mogli bismo reći. Navodi se obično njih 20-ak, no mi odlučili ukratko predstaviti tri bijela sela. To u redom Frigiliana, Casares i Gaucín.

Prvo ‘bijelo selo’ u koje vas vodimo zove se Frigiliana. U ovom mjestu živi oko tri tisuće ljudi, a slovi za dom jedine tvornice melase u Europi. Iz turističke perspektive, nazivaju ga pak jednim od najljepših ‘bijelih sela’ koja gravitiraju Malagi. Frigiliana se može pohvaliti jednom od najočuvanijih starijih jezgri u području, a slavna je i po predivnim pogledima na Costa del Sol, navodno jednima od najljepših. Nalazi se inače na padinama Sierre Almijarae, a i u tom je mjestu, kao i ostalim bijelim selima, maurska ostavština vrlo jaka.

Frigiliana je poznata po svom uskom i strmom labirintu uličica, ali i kao mjesto gdje se dolazi opuštati, a ne juriti. Ne pršti ona nekim velikim turističkim atrakcijama, već je slavna po svojoj atmosferi – laganim šetnjama, uživanju u bojama tamošnjeg cvijeća, ispijaju pića i gošćenju u nekim od tamošnjih restorančića.

Casares je još jedno mjesto koje očarava, a i ovdje je recept standardno dobar – arapski dvorac na vrhu brda, koji motri na okolicu i samo selo. Casares je inače i službeno proglašen selom povijesne i umjetničke vrijednosti, a nerijetko ga svrstavaju u najljepše u Španjolskoj. Njegovi počeci inače sežu još u rimsko doba, a navodno ga je – iz zahvalnosti što si je u tamošnjim termama uspio izliječiti kožnu bolest – dao sagraditi sam Julije Cezar. No, ono što danas vidimo, arapskog je porijekla.

Područje Casaresa inače je arheološki iznimno bogato – tragovi ljudske prisutnosti sežu još u pretpovijesno doba, no najznačajniji nalazi datiraju iz rimskog. Tada je Casares, koji je kovao svoj vlastiti novac i bio važno trgovačko središte, služio kao važna poveznica između obale i unutrašnjosti. U novije doba, 1885. godine, upisao se u povijest i kao rodno mjesto Blasa Infantea, jedne od vodećih ličnosti andaluzijskog nacionalizma.

Ovo bijelo selo prvo je na koje putnik nalazi u području Serrania de Ronda, a koje povezuje regiju Campo de Gibraltar s Rondom. Mjesto se stopilo s terenom brda na kojem se nalazi, a za izgradnju su i u ovom slučaju zaslužni Mauri. Na samom vrhu grada nalazi se utvrda, El Aquila, s koje se pruža pogled sve do afričke obale. Upravo zato i nosi ime koje nosi – Castillo del Aguila, odnosno u prijevodu ‘orlov dvorac’, dok se samo ime grada interpretira kao ‘snažna stijena’.

Naime, ključ uspjeha tog mjesta bila je upravo njegova strateški važna i iznimno neprobojna utvrda koja je slovila za jednu od onih koju je bilo apsolutno nemoguće osvojiti. Upravo je ona bila središnja točka tamošnjih povijesnih zbivanja, a svojedobno je služila i kao obrana od berberskih pirata. Jedno vrijeme grad je bio potpuno napušten, no život se u njega ponovno vraća krajem 16. stoljeća. Mjesto se inače nalazi na nadmorskoj visini od oko 600 metara.