Crkva na jugu Hrvatske pravo je arhitektonsko čudo koje ostavlja bez daha: posvećena je mučeniku koji je spasio grad od Mlečana

Kad kažemo ultimativni biser Mediterana i najljepši hrvatski grad, mnogi će, sasvim opravdano, odmah pomisliti na veličanstveni Dubrovnik. Njegova stara jezgra, smještena unutar povijesnih zidina, zatim Stradun, Velika i Mala Onofrijeva česma, Orlandov stup, Knežev dvor, renesansna palača Sponza, tvrđave Lovrijenac i Revelin… Popisu atrakcija nema kraja, a jedna od najznačajnijih svakako je barokna crkva svetog Vlaha, jedan od zaštitnih znakova Dubrovnika. Ova sakralna ljepotica centralnog tlocrta, izgrađena u obliku upisanog grčkog križa s kupolom, smještena je na povišenom postolju u staroj gradskoj jezgri, na samom spoju Place i trga ispred Kneževa dvora.

Dubrovnik, perjanica hrvatskog turizma, sv. Vlaha, svog zaštitnika, štuje još od 10. stoljeća. Tad je, pokazuju zapisi dubrovačkih ljetopisaca, upravo spomenuti svetac spasio Dubrovčane od Mlečana, koji su usidrili svoje brodove u Gružu i pred otokom Lokrumom s namjerom da osvoje čitav grad. No sv. Vlaho župniku Stojku iznio je njihove namjere i spasio grad od noćnog prepada. Njegov dan slavi se 3. veljače, koji je proglašen i Danom Grada Dubrovnika.

Velebna crkva sv. Vlaha podizana je od 1706. do 1715. godine u stilu kićenog venecijanskog baroka. Prema zahtjevu dubrovačkog Senata, na mjestu stare romaničke crkve iz 14. stoljeća gradio ju je Marino Gropelli iz Venecije, što je u to vrijeme bio uistinu velik presedan.

Naime, u prethodna tri desetljeća arhitekti su, u većini slučajeva, dolazili iz prijateljskog Rima, no ovaj projektant bio je iz najvećeg suparničkog grada na Sredozemlju, Venecije. Gropelli je u Dubrovnik doveo i vrsne klesare koji su bili zaduženi za izradu impresivnih ukrasa od bijelog kamena.

lzgrađena na seizmički vrlo nestabilnom terenu, stara romanička crkva iz 14. stoljeća preživjela je razorni potres iz 1667. Iako se u tim teškim trenucima čak razmišljalo i o napuštanju razorenog Dubrovnika te osnivanju novog grada na poluotoku Lapadu, trobrodna bazilika čudom je ostala gotovo netaknuta, piše portal Katedrala Dubrovnik. Baš iz tog razloga ista je već 1670. preuzela ulogu romaničke katedrale, koja je u strašnom potresu pretrpjela značajna oštećenja.

No spomenutoj crkvi 1706. presudio je katastrofalan požar. Vatra je progutala sve, a preživio je samo kip sv. Vlaha, koji i dan-danas predstavlja jednu od najznačajnijih skulptura u čitavom Dubrovniku, a iz makete koju svetac drži u ruci iščitava se nekadašnja arhitektura grada. Osim kipa, u požaru su ostale sačuvane i gradska loža te kuće u blizini crkve, a vjeruje se da ih je spasio upravo slavni mučenik sv. Vlaho, zaštitnik tadašnje Dubrovačke Republike.

I tako je na mjestu stare romaničke crkve iz 14. stoljeća izgrađena ova današnja, s bogato ukrašenim pročeljem s portalom, ispred kojeg su široke stube. Središnji prostor crkve nadvišen je kupolom, a glavni mramorni oltar krasi kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra, rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća. Izvorni zvonik sredinom 19. stoljeća zamijenjen je novim na preslicu.

A s obzirom na to da je crkvu projektirao arhitekt kipar, ista je prepuna detalja koje biste mogli proučavati i diviti im se satima. Od reljefa ispod prozora, velikih ukrštenih palminih grana, koje simboliziraju mučeništvo sv. Vlaha, klesane girlande s voćem i cvijetom suncokreta pa sve do personifikacija Vjere i Nade na rubovima balustrada te glave kerubina i anđela koji nose palmine grane te lovorov vijenac… Crkva sv. Vlaha pravo je arhitektonsko čudo koje ostavlja bez daha!