Ovaj ribarski gradić zovu “portugalskom Venecijom”, ima kanale i tradicionalne brodice i čuva autentični duh te zemlje

Poznat po nevjerojatnim plažama i gastronomskim okusima koji se ne zaboravljaju, Portugal je i vrelo nevjerojatnih gradova i gradića… Jedan od takvih, koji se posebno ističu, smjestio se u sjevernom dijelu te nevjerojatne zemlje, gdje sjaji svojoj posebnošću. Taj se grad, koji je čak proglašavan jednim od najromantičnijih gradova u Europi, zove Aveiro, a u njega mnoštva hrle ‘izgubiti’ se u njegovim prirodnim ljepotama, ali i simpatičnoj povijesnoj jezgri…

Grad je to čija je sudbina oduvijek bila vezana uz Atlantik, iako se on sam ne nalazi na obali tog oceana. Naime, od atlantskih ga valova dijeli sedam kilometara. Grad Aveiro se, naime, smjestio uz Ria de Aveiro, slanovodnu lagunu koja je oduvijek bila poznata po ribolovu, soli i algama. Upravo je ta laguna bila neizostavni dio uspona tog portugalskog grada, a gotovo i njegove propasti u prošlosti. Grad i danas svoju svakodnevicu veže uz njezine vode.

Sam grad Aveiro popularna je turistička destinacija. Nalazi se u relativnoj blizini proslavljenog Porta s kojim ga povezuje vlak s gustim rasporedom vožnje, pa je za one koji posjećuju Porto nerijetko izbor za dnevni izlet. Pogodan je u te svrhe i zato što je, iako je sam grad velik, njegova povijesna, stara jezgra mala i stisnuta te ga je moguće, kažu upućeni, razgledati u roku od samo nekoliko sati, nerijetko u kombinaciji s vožnjom tamošnjim prepoznatljivim, tradicionalnim brodovima koji se zovu moliceiros.

Upravo ti brodovi koji prometuju po tamošnja tri kanala, a koji granajući se u tri različita smjera povezuju različite dijelove grada s lagunom, kao i sama povijest grada u kojoj trgovina bila jedna od djelatnosti koja je oblikovala njegov razvoj, priskrbili su mu nadimak „Venecija Portugala“. No, oni koji su ga posjetili i koji znaju grad, tvrde da svaka sličnost tu prestaje te da je Aveiro svijet za sebe, onaj u kojem je moguće i dalje doživjeti autentičnu atmosferu Portugala.

Ona je najopipljivija, navode dalje, upravo u staroj ribarskoj četvrti tog grada, s ribarskim kućama i tržnicom. Isto tako, posjetitelje tu destinaciju, kojoj živahnost daje i činjenica da slovi za sveučilišni grad, zapanjuje i svojim sakralnim građevinama, a mnoge privlači i arhitektura grada općenito. Najbolje ga je, preporučuje se, istraživati upravo u jednom od tih tradicionalnih brodova, pa čak i proširiti izlet na samu lagunu, koja je danas i sama postala atrakcija. Za one koji žele ostati na kopnu, grad ima i nekoliko muzeja, a svakako se preporučuje probati i tamošnju poznatu slasticu ‘ovos moles’, odnosno ‘meka jaja Aveira’ – zaslađeni žumanjak u oblatni.

I sama neposredna okolica grada nudi niz mogućnosti. Kao jedno od odličnih mjesta za posjet ističe se Costa Nova, odmaralište na obali Atlantika udaljeno od Aveira sedam kilometara, a koje je poznato po prugastim kućama uz obalu, zvanima palheiros, zdanjima su prvotno služila kao sklonište ribarima i spremišta za njihovu opremu. Upravo tu će svoje utočište, u tom kako mu tepaju ‘skrivenom dragulju sjevera Portugala’, pronaći ljubitelji dugih plaža.

S druge strane, oni koji žude za divljinom trebali bi se uputiti u tamošnji zaštićeni kutak prirode – Reserva Natural das Dunas de São Jacinto. Taj rezervat prirode obuhvaća pjeskoviti poluotok gdje su još u 18. stoljeću sađene šume kako bi se obala stabilizirala i ukrotio pijesak. To područje slovi kao ono kamo odlazite ako se želite osamiti… Za one koji pak žele još više tu su i solane u laguni, ali najviši svjetionik Portugala u Praia da Barra.

Zanimljiva je, ako se zaviri u minula stoljeća, i sama povijest Aveira. Kao vrijednu luku, jednu od najbolje zaštićenih na tom potezu obale, prepoznali su ga još Rimljani. No, u 16. stoljeću dogodila se vrlo neobična stvar koja je zauvijek promijenila dubinu Aveira. Naime, tada je Aveiro bio poznat kao trgovačka luka s velikom ribarskom flotom, no velika oluja 1575. godine – nanijevši ogromne količine pijeska – doslovno je zablokirala grad.

Grad je izgubio značaj luke koji je imao dotad, a ustajale vode tako stvorene lagune doprinijele su i razvoju bolesti koje su desetkovale stanovništvo… No, grad se oporavio i na kraju 19. stoljeća ponovno se pojavio na ‘portugalskoj pozornici’ kao meka za proizvodnju soli i prerađivanje algi. Kao takav postao je zanimljiv i portugalskim iseljenicima koji su se počeli vraćati u njega i oblikovati njegov današnji izgled.