Skupina ljudi usred noći po gradu otvara trgovine, barove i knjižnice za miševe. Sve rade u potpunoj tajnosti i nitko ne zna tko su

Na fasadama Malmöa, u visini gležnja, već nekoliko godina niču vrata kroz koja ne može proći nitko viši od deset centimetara. Iza njih su prodavaonice ploča, krojačnice i barovi, uređeni do posljednjeg detalja, samo što su im mušterije, barem u teoriji, miševi. Iza svega stoji švedski anonimni umjetnički kolektiv Anonymouse, koji je u rupama i pukotinama zgrada na jugu Švedske počeo graditi ono što smo dosad viđali samo u crtićima: prava mišja skrovišta, poput onih u koja je Jerry desetljećima bježao pred Tomom, dok smo mi pred ekranom čekali taj jedan sat crtića na programu.

Članovi kolektiva priznaju da inspiraciju vuku iz priča Astrid Lindgren i Beatrix Potter te filmova Walta Disneyja i Dona Blutha. Njihov je cilj, kažu, unijeti malo čarolije u svakodnevicu djece i prolaznika, a možda i potaknuti stanovnike da sami mijenjaju svoje ulice nabolje.

Polaze od pretpostavke koju će potvrditi svatko tko je ikada bio dijete, negdje u nama živi uvjerenje da paralelno s našim svijetom postoji onaj mali, u kojem životinje žive gotovo jednako kao mi, samo od stvari koje smo mi izgubili. Zato u svaku scenu ugrađuju što više ljudskih predmeta, kojima mijenjaju namjenu do neprepoznatljivosti. Čep šampanjca postaje stolac, kutija šibica stol, školjka sjenilo za lampu, a obični pečat slika na zidu. Ono što je za prolaznika izgubljena sitnica, za stanare iza malih vrata postaje namještaj.

Posao ipak nije uvijek išao tako glatko. Za prve scene trebali su im mjeseci rada, dok danas, uhodani, zamišljeno dovrše mnogo brže. Iza njih je preko 25 instalacija i jedna interaktivna misteriozna potraga koja je uključivala novine, e-mail, karte i govornu poštu: svojevrsna igra skrivača s cijelim gradom. O njoj, dosljedni svojoj tajnovitosti, nisu htjeli reći ništa više, pa i ona ostaje dio legende koju svatko slaže sam.

Šetnja Malmöom tako se pretvara u potragu za minijaturnim izlozima. Tu je prodavaonica ploča Ricotta Records, u kojoj se na policama redaju albumi mišjih glazbenih zvijezda poput Destiny’s Cheese i Veronice Formaggio, zatim krojačnica Pärlans Tyger, restoran Topolino i knjižara Frankie & Benjys Böcker. Ponuda uključuje i agenciju za putovanja za miševe koje put nosi dalje od Malmöa. U soul-jazz-blues baru stoje šank, barski stolci i stolovi veličine prstena, a u izlogu secondpaw shopa, mišje varijante second hand dućana, vise krzneni kaputići. Svaka je scena izrađena pedantno, izvana i iznutra, s ozbiljnošću koja je u komičnom nesrazmjeru s veličinom, pa se pred izlozima jednako dugo zadržavaju djeca i odrasli.

Rukopis kolektiva prepoznat je i izvan Švedske. Anonymouse je preuzeo odgovornost za minijaturne kuće koje su se prije nekoliko godina pojavile na otoku Manu, bajkovite građevine od kamena i drva, visoke svega tridesetak centimetara, s potpuno opremljenom unutrašnjošću. Nastale su prema tamošnjoj predaji o malom narodu lovaca koji je nekoć živio na otoku. Priznaju da su se dotad bavili isključivo miševima, ali da legendama otoka Mana jednostavno nisu mogli odoljeti, pa su sićušnim domaćinima morali sagraditi domove.

Dio draži, smatraju u kolektivu, leži upravo u anonimnosti. Instalacije je mogao napraviti bilo tko: susjed, poštar, umirovljena učiteljica, čime pozornost s autora prelazi na sama djela, a ona dobivaju pažnju kakvu zaslužuju. Sve postavljaju usred noći i nikada ne najavljuju sljedeću lokaciju, pa se oko svake nove fotografije na društvenim mrežama razvija mala detektivska rasprava. Ljudi prema izgledu ulice, boji fasade ili cigli pokušavaju odgonetnuti gdje se skriva najnovija scena. Ideja im, kažu, ne nedostaje; računaju da priču mogu voditi još godinama, a novim se pozivima na suradnju uvijek vesele. Tko želi zaviriti u mišji Malmö prije nego što ga pronađe uživo, može to učiniti na njihovoj Instagram stranici.