Zašto ovu istarsku utvrdu zovu “dlakava”? Ima toalet iz 10. stoljeća i nikad nije bila osvojena!

Moćni svjedok prošlosti koji nosi nadasve neobično ime. Tako bismo mogli opisati nevjerojatnu utvrdu koja i danas pazi na rijeku Mirnu i njezinu dolinu, čuvajući mudrost i postojanost minulih vremena. Vodimo vas u jednu od najpoznatijih utvrda Istre – kaštel Pietrapelosa, nekad nijemu građevinu koja danas, svojim multimedijalnim sadržajima, priča najglasniju priču…

No, prije svega, krenimo ipak od imena. Zvuči romantično na prvu – Pietrapelosa – no, možda baš i nije baš toliko. Ime joj, naime, znači, dlakava, kosmata utvrda. Bujna, reći će neki, a ime je dobila po gustom raslinju usred kojeg je davno bila podignuta. Često je nazivaju i samo Kaštel ili Kostel, a nalazi se na brežuljku, između Buzeta i Livada, odnosno na klisuri povrh rijeke Mirne i rječice Bračana. Pomno je ona pazila okolno područje i nekad važni plovni put, a danas je kaštel Pietrapelosa atraktivan turistički lokalitet.

Kaštel je to koji je odlijevao vremenu i unatoč svim izazovima nikada nije razrušen. Ponosno stoji još od 10. stoljeća, otkad sežu prvi zapisi o njemu, a sastoji se od nekoliko zdanja. To su stambena zgrada, dvorska kapela sv. Marije Magdalene iz 12. stoljeća te glavna kula. Kaštel Pietrapelosa okružen je nekoliko metara debelim zidinama, osim na njegovoj zapadnoj strani gdje ga brani sama priroda, odnosno litice.

Utvrda ima i neke vrlo zanimljive detalje, barem za one koji znaju gledati. Jedan od njih je znak luksuznosti i naprednosti tog zdanja, a riječ je o latrini. “Kamena ploča s rupom u sredini (latrina) – preteča današnjeg zahoda, ostala je sačuvana na zapadnom zidu, postavljena iznad litice. U ono je vrijeme latrina bila simbol zavidne razine komfora i higijene”, objašnjavaju na stranici Istra.hr.

Utvrda se odlikuje i velikim dvorištem, a imala je i niz obrambenih trikova. Primjerice, jedan od njih vidljiv je na uskom stubištu, posljednjem prije ulaska u dvorište. Tamo se kroz usku rupu na neprijatelje, u slučaju da su se oni probili u dvorac, moglo izlijevati vruće ulje. No, nekim su je slučajem ipak zaobišla neka ratna stradavanja, iako je uvijek služila prvenstveno kao to – vojna utvrda.

Navodno je utvrdi presudio, odnosno utjecao na to da ju se napusti, požar koji je zahvatio kaštel Pietrapelosa u 17. stoljeću. On je, prema jednoj priči, izbio sasvim slučajno. Prema drugoj, utvrda je bila zapaljena u znak osvete. Naime, kako piše Hello Istria, pobješnjeli seljaci zapalili su utvrdu nakon što je jedan od njih ubio gospodara utvrde koji ih je tlačio. Oni su kopali jarak kod utvrde, a on ih je bičevao. U jednom je trenutku sišao s konja, a jedan od kmetova mu je lopatom odrubio glavu.

No, postoje i još neke legende koje se vežu uz ovu neobičnu tvrdu. Jedna od njih objašnjava lokaciju. Priča tako kaže da je jedan vojnik putovao tim krajem na konju i rekao da će, na mjestu gdje konj stane, izgraditi utvrdu. Konj je stao upravo na mjestu gdje je ona i niknula. Sam utvrda bila je u vlasništvu i porečke biskupije, pa njemačke viteške obitelji koja se i nazvala po njoj, a u ruke Mlečana dolazi u 15. stoljeću. Plemićka obitelj Gravisi njome gospodari sve do 1869. godine.

Ulaz u tvrđavu se naplaćuje, a ulaznica se kupuje na automatu te košta četiri eura. Unutar vas čeka niz multimedijalnih sadržaja o povijesti koju krije kaštel Pietrapelosa, a nju se može razgledati i u sklopu vođene ture.