U ovom gradu majmuni napadaju ljude, kradu hranu i međusobno se sukobljavaju poput pravih bandi

Makakijima strpljenje nije vrlina. Pozorno prate kretanja oko sebe i ugledaju li u nečijoj ruci kakvu zanimljivu hranu, kreću u napad. Nije im strano ni posegnuti u torbu turista i poslužiti se onim što im se učini zanimljivim. Naravno, njihova meta je hrana, ali ne mogu s daljine uvijek procijeniti što je jestivo pa grabe i sunčane naočale, novčanike, bočice s vodom… Kad shvate da njihov plijen nije jestiv, prezrivo ga odbacuju na pod i idu dalje u lov. Dobrodošli u Lopburi, tajlandski grad kojim vladaju majmuni. Ima ih oko 4500, divljaju ulicama, rade nered i – prava su turistička atrakcija. Iako svjesni da bi mogli ostati bez svoje užine ili nekog predmeta, turisti oduševljeno dolaze vidjeti populaciju makakija koja ovdje živi stoljećima.

Centralna lokacija u gradu je Pra Prang Sam Yod, poznatija kao Hram Majmuna. Hram je izgrađen u 13. stoljeću na području okruženom gustom šumom, u početku je bio hinduističko svetište, a kasnije je posvećen Budi. Oko hrama je s godinama niknuo grad, šuma je nestala, a majmuni su ostali. Sa šumom je nestao i njihov prirodni izvor hrane pa su vrlo brzo počeli ovisiti o ljudima za prehranu. Lokalcima nisu smetali, navikli su na suživot s njima i vjerovali da su ovi dugorepi makakiji živući predstavnici hinduističkog boga Hanumana i simboli sreće.

Iako je majmuna oduvijek bilo puno u gradu, njihov je broj eksplodirao nakon što je organiziran Festival majmuna 1989. godine, zamišljen kao turistička atrakcija, ali i način štovanja Jao Paw Phra Kana za kojeg se vjerovalo da čuva grad. I dok je suživot s majmunima započeo uz vjerovanje da čuvaju grad, stvari su se u međuvremenu, malo je reći, izmakle kontroli.

Lokalno stanovništvo prodaje turistima grickalice za majmune i slatke sokove koje ovi posebno vole, no životinje dugog repa često će se same počastiti, ne birajući za čime će posegnuti. Kako bi malo uveli reda, ali i zaradili od turista, lokalci su izradili male praćke kojima tjeraju majmune kad oni navale na njihove štandove. Lokalne vlasti su tek 2018. godine počele pratiti populaciju majmuna. Od rujna 2020. u cijeloj je regiji izbrojano nešto više od 9000 makakija, a u samom gradu njih 4,635.

Lokalci sada priznaju da je porast broja dlakavih susjeda narušio kvalitetu njihovog svakodnevnog života. Upadaju u domove u potrazi za hranom, njihov izmet zagađuje vodu… S dolaskom pandemije i zatvaranjem zemlje za turiste, stvari su se dodatno pogoršale. Navikli na gozbu i slastice koje su svaki dan dobivali od turista, majmuni su u nedostatku toga još agresivnije počeli napadati lokalce u potrazi za hranom.

“Nestašica” je tijekom pandemije dovela i do pravog obračuna majmunskih bandi! Naime, na području grada su tri glavne skupine majmuna i nekoliko manjih te svaka kontrolira određeno područje. “Rat” je izbio zbog boce slatkog kondenziranog mlijeka koje su uočili kao potencijalni plijen i u isto vrijeme navalili na osobu koja ga je nosila. To je preraslo u pravu majmunsku tučnjavu.

Lopburski makakiji obožavaju ljudsku hranu, posebno slatku, jer su na nju s godinama navikli. No, za njih ona nije dobra. Osim što im trunu zubi, zbog ove vrste ishrane razmnožavaju se brže. Zato je sada u tijeku velika kampanja za sterilizaciju majmuna kako bi se njihov broj doveo na podnošljivu razinu, no proces je spor i mogao bi trajati godinama.

Osim što je poznat diljem svijeta po stotinama nestašnih makaki majmuna, ovaj drevni tajlandski grad, smješten sjeverno od Bangkoka, krije još jedno bogatstvo – fascinantnu povijest koja seže više od tisuću godina unatrag.

Naime, Lopburi je bio važno uporište tijekom Khmer carstva, a kasnije i prijestolnica Tajlanda u doba kralja Narai Velikog u 17. stoljeću. Njegova arhitektura svjedoči o spoju hinduističkih, budističkih i perzijskih utjecaja, što ga čini jednim od najzanimljivijih gradova za ljubitelje povijesti i kulture.