U Hrvatskoj postoji podzemno jezero za koje mnogi nikad nisu čuli! Možete ga posjetiti, no put do njega nije za svakoga

Hrvatska se doista može pohvaliti prelijepim jezerima. Od svjetski znanih Plitvičkih jezera pa do onih ‘šarenih’ u okolici Imotskog, svima im je, bez obzira na oblike, veličine i dubine, jedna stvar zajednička: nadnaravna ljepota. No, neka od njih skrivaju se od našeg pogleda, tjeraju nas da se malo potrudimo, da zavirimo dublje u tajne zemlje. Jedno takvo nalazi se u samom srcu Istre i njezinu administrativnom središtu, gradu Pazinu, u jami koja je nastala zahvaljujući snazi uvrijeđenog diva Dragonje… Martelovo jezero istinski je biser u tami i najbolje od svega, moguće ga je posjetiti!

Martelovo jezero nalazi se u Pazinskoj jami. Ona, kao jedna od najposebnijih obilježja Pazina, dominira gradom: pazinska se zdanja stišću povrh tog ponora, a on je zaštićen još od 1964. godine. Područje pod zaštitom obuhvaća kanjon i ponor rječice Pazinčice, dužine oko 500 metara i dubine oko 100 metara te 300 metara dugi speleološki objekt Pazinsku jamu u kojem ta najveća istarska ponornica nestaje. Upravo je ta jama dom Martelovog jezera.

No, idemo redom, od samog ulaza u jamu. On se zove Danteovo predvorje i riječ je o ogromnoj, stijenama nadsvođenoj pukotini višoj od 20 metara te širokoj od 30 do 50 metara. Pukotina se nastavlja dalje u tminu, u smjeru jugozapada, tako da se prvo sužava na širinu od svega 10 metara, a zatim ponovno širi. Na udaljenosti od 100 metara od samog ulaza počinje pak proširenje koje u biti prerasta u 80 metara dugu i oko 20 metara široku završnu dvoranu. U njoj se nalazi sifonsko jezero po imenu Martelovo jezero. Jezero je najšire na samom kraju dvorane, gdje se može primijetiti u nekim slučajevima i vrtloženje vode. U prosjeku je duboko 10 metara.

To jezero svoje ime duguje francuskom speleologu Eduardu Alfredu Martelu koji je krajem 19. stoljeća počeo istraživati Pazinsku jamu u suradnji s Wilhelmom Putickom, šumarskim stručnjakom iz Ljubljane. Njih dvojica napravili su i prvi detaljni nacrt jame, a upravo je Martel zabilježio i najveću poplavu koja se dosad dogodila u jami: 1896. godine voda u jami navrla je do 30 metara ispod zidina Kaštela koji se nalazi povrh nje. Velike poplave zabilježene su i 1964. i 1993. godine.

Samo Martelovo jezero nalazi se u ‘završnoj’ dvorani Pazinske jame, no ono nije jedino jezero koje jama skriva. Martelovo jezero je sifonom povezano s još jednim jezerom. To drugo, malo jezero zove se Mitrovo jezero, a otkriveno je 1975. godine, kada su pazinski speleolozi ronioci zaronili u završni sifon te otkrili 70 metara dugi nastavak ponora. Za to je otkriće bio zadužen ronilac Mitar Marinović i to manje jezero nosi upravo njegovo ime.

Iako je Martelovo jezero, na prvu, skriveno od pogleda, u pogledu na njega se ipak može uživati i to u sklopu speleoavanture u pratnji vodiča i s opremom, i to u trajanju od dva i pol sata. U sklopu nje posjetitelje čeka i mali zipline kojim se prebacuju na sprud podzemnog jezera.

“U fizičkom smislu čeka vas jedna malo napornija šetnja koja je dostupna svim zdravim osobama. Nije dostupno djeci bez pratnje roditelja i osobama s tjelesnim motoričkim smetnjama. Potrebno je ponijeti čvrstu sportsku obuću, te odjeću za presvlačenje, preporučuju se lagani dugački rukavi zbog hladnije unutrašnjosti (oko 15°C). Minimalna dob za djecu je 8 godina”, navode na stranicama TZ-a Središnje Istre.

Ako niste za ovu avanturističku opciju, u Pazinskoj jami se može uživati i na druge načine. Primjerice, u velikom ziplineu iznad samog kanjona, na visini od oko 100 metara. Isto tako, nudi se i mogućnost šetnje poučnom stazom ili pak uživanje u pogledu na Pazinsku jamu s mosta Vršić ili podno terase hotela Lovac. Te dvije lokacije slove kao najbolji vidikovci s pogledom na Pazinsku jamu.

No, vratimo se nakratko, za kraj, na aktivnost u Pazinskoj jami koja će doista ostati van dohvata običnih smrtnika, a to je ronjenje koje je ipak prepušteno stručnjacima. I pritom je zahtjevno i opasno čak i za njih.

“Ronjenje u Pazinskoj jami jedno je od zahtjevnijih speleo-ronjenja zbog loše vidljivosti (od svega 0.5 – 1 metar) koja otežava orijentiranje i istraživanje novog prostora. Također, velike količine granja i debla zbijene su u jezeru ispred sifona, a u samom sifonu su uglavljena između stijena. To je uzrokovalo zapinjanja speleoronioca u granje kao i podvlačenje sigurnosne niti ispod debla što je otežalo povratak iz sifona u ionako lošoj vidljivosti. Uz to, stijene u sifonu su vrlo glatke i kompaktne, što je onemogućavalo speleoroniocima vezanje sigurnosne niti“, navodi se primjerice u dokumentu na temu Pazinske jame.