LOKALCI IH OBOŽAVAJU
Mjesta
Najstariji natkriveni drveni most u Europi bio je zatvor, “galerija” divnih slika i simbol cijele zemlje, a njegova ljepota fascinira već 700 godina
Svaki grad ima neki svoj adut, neku atrakciju koja odmah na prvu privlači pozornost. Tako i švicarski Luzern, koji nerijetko bude uvršten u neke od najljepših gradova na svijetu. U njegovu slučaju riječ je o jednom doista posebnom mostu, i to iz više razloga. Za početak, povijest mu je burna, obilježena ponekad tragičnim ponekad mračnim momentima. Nadasve je upečatljiva izgleda, a isto je tako i rekorder po godinama. Most Kapellbrücke najstariji je drveni natkriveni most u Europi te najstariji preživjeli rešetkasti most na svijetu. Zbog svega navedenog ne samo da je i jedan od glavnih simbola tog grada, nego je i jedna od najposjećenijih atrakcija Švicarske općenito.
KROZ POVIJEST JE ‘SKRAĆIVAN’ DO DANAŠNJIH 200-TINJAK METARA
Samo ime, Kapellbrücke, znači ‘most kapela’, a iznad tamošnje rijeke Reuss izgrađen je 1360-ih godina. Ime je dobio po obližnjoj kapelici sv. Petra, a dugačak je oko 205 metara. U svojim začecima bio je mnogo dulji i brojio čak 270 metara, no kroz povijest je ‘skraćivan’ sve do današnjih dimenzija. Izgrađen je u sklopu gradnje obrambenog sustava grada, i to mu je bila i jedna od uloga, osiguravao je grad od napada s juga, ali je isto tako povezivao stari grad na desnoj obali rijeke s novim na lijevoj. Most ‘prolazi’ i pokraj ‘vodenog tornja’, jednog od najupečatljivijih dijelova kompleksa, no o njemu malo kasnije.
MOST SU KRASILE VRIJEDNE SLIKE NA TROKUTASTIM PANELIMA
Most se može pohvaliti s nekoliko zanimljivih posebitosti. Jedna su slike koje su ga ukrašavale još od 17. stoljeća, od kojih su mnoge stradale u požaru 1993. godine. U biti, grad Luzern je poznat po tome što su sva tri njegova drvena pješačka mosta, od kojih Hofbrücke iz 14. stoljeća više ne postoji, u sebi, znači u natkrivenom dijelu imala trokutaste panele sa slikama. Slike su prikazivale događaje iz povijesti grada, a za njihov je nastanak zaslužan čovjek po imenu Renward Cysat (1545–1614), kroničar Luzerna.
GRAD 1726. GODINE ČAK IMENOVAO ČUVARA SLIKA KOJI JE PAZIO NA MOST
Na službenim stranicama grada navode kako je Cysat godinama proučavao povijest Švicarske i grada i kreirao koncept dekoracije mosta panelima. Bila je to skupa ideja, pa su slike, odnosno panele sponzorirali imućni građani. Godine 1726. grad je čak imenovao čuvara slika koji je pazio na most i sprečavao vandalizaciju vrijednih slikarija. Isplatilo se. Do požara 1993. godine od originalnih 158 panela čak ih je 147 bilo očuvano. Nažalost, vatra koja je progutala most dohvatila je njih 110, od kojih je dvije trećine ili pretrpjelo ogromnu štetu ili pak potpuno izgorjelo.
NEOBIČNI TORANJ KOJI IZRANJA IZ VODE SLUŽIO I KAO TAMNICA
No, te slikarije na drvenim panelima nisu jedina posebitost mosta. Druga je spomenuti Wasserturm,odnosno ‘vodeni toranj’, ali u smislu tornja koji stoji u vodi. Taj toranj upečatljivog izgleda stariji je od samog mosta i nastao je u razdoblju od 1290. do 1300. godine. Osmerokutnog je oblika, sa stranicama širokima i do pet metara. Opseg mu iznosi 39 metara, a visok je 34,5 metara.
Tijekom svih tih silnih godina postojanja obnašao je različite funkcije – služio je kao promatračnica za brodove te promatračnica u sklopu obrane garda, korišten je kao gradski arhiv te riznica, pa čak i kao zatvor i mučionica, sve do kraja 18. stoljeća. Zatvorenike bi u tamnicu spuštali užetom te ih izvlačili tek nakon što su odslužili kaznu, a odmah iznad tamnice nalazila se i oružarnica u kojoj se i danas nalazi zbirka oružja.
NAJTUŽNIJA GODINA U DUGOJ POVIJESTI MOSTA
Most, koji svaki dan prijeđu tisuće ljudi, u svojoj dugoj povijesti doživio je svašta, no najtužnija je godina definitivno bila spomenuta 1993. kada ga je zahvatio požar, a Švicarska se ovila u tugu zbog uništenja jednog od njezinih najvoljenijih simbola. No, most, iako je dobar dio njega stradao u požaru, u rekordnom je roku, u samo nekoliko mjeseci, obnovljen te već naredne godine vraćen u život. Nažalost, njegove slike, koje su stajale na drvenim panelima dugačkim od 150 do 180 centimetara te širokima od 85 do 95 centimetara, nisu. Dosad ih je uspješno obnovljeno tek 30-ak.