Naš najveći špiljski kompleks otkriven je slučajno dok se gradila pruga: u njemu su pronašli kost lovca staru 20.000 godina

Na južnom Velebitu, na svega nekoliko kilometara udaljenosti od Gračaca, krije se jedan od najfascinantnijih prirodnih lokaliteta u Hrvatskoj. Cerovačke špilje najveći su špiljski kompleks otvoren za posjetitelje u Lijepoj našoj, mjesto na kojem se susreću geološka prošlost, tragovi drevnih ljudi i ostaci životinja koje su ovim prostorom lutale još tijekom ledenog doba. Posjetitelje očaravaju impresivnim podzemnim dvoranama i bogatim ukrasima od siga, no njihova priča jednako je zanimljiva kao i prizori koji se kriju duboko ispod velebitskog krša.

Cerovačke špilje otkrivene su sasvim slučajno 1913. godine tijekom radova na izgradnji Ličke željezničke pruge između Zagreba i Splita. Najzaslužniji za to bio je inženjer Nikola Turkalj, jedan od graditelja spomenute dionice, koji je među prvima prepoznao važnost ovog podzemnog svijeta.

Kompleks je ime dobio po obližnjoj željezničkoj postaji Cerovac, a danas su u njemu poznate tri špilje: Gornja, Srednja i Donja Cerovačka špilja. Ukupno je istraženo više od osam kilometara podzemnih kanala. Iako je jamski sustav Crnopac zapravo dulji, on nije otvoren za javnost pa su Cerovačke špilje najveći i najdulji sustav uređen za turističke obilaske.

Zbog svoje iznimne prirodne i znanstvene vrijednosti Cerovačke špilje još 1961. zaštićene su kao geomorfološki spomenik prirode. Spadaju i među najvažnija nalazišta špiljskog medvjeda u Hrvatskoj. U njima su, naime, pronađene tisuće kostiju ove danas izumrle životinje koja je tijekom ledenog doba nastanjivala brojne europske špilje.

Na pojedinim dijelovima stijena vidljivi su i tragovi kandži, kao i uglačane površine nastale dugotrajnim trljanjem medvjeda o špiljske zidove. U Donjoj špilji otkrivena su i takozvana medvjeđa gnijezda, udubljenja u tlu u kojima su se te moćne životinje nekoć odmarale.

Jedan od najznačajnijih nalaza pronađen je u Gornjoj Cerovačkoj špilji. Ondje su istraživači otkrili ljudsku kost i koštane šiljke koji potječu iz gornjeg paleolitika. Pretpostavlja se da je kost pripadala čovjeku koji je na ovom području živio prije oko 20.000 godina, zbog čega se u literaturi često spominje kao ”lovac na špiljske medvjede”.

Cerovačke špilje imale su vrlo važnu ulogu i tisućama godina kasnije. Tijekom kasnog brončanog doba ljudi su ih koristili za skladištenje hrane, bile su im svojevrstan prirodni hladnjak. Prilikom istraživanja ondje je pronađeno čak 3,5 tona ulomaka keramičkih posuda, što je jedna od najbogatijih takvih zbirki na području Like. Otkriveni su i brojni predmeti od bronce, kosti, kamena te jantara, kao i ostaci žitarica.

Iako na prvi pogled djeluju pusto, Cerovačke špilje dom su brojnim podzemnim životinjama. Tijekom tisuća godina prilagodile su se životu u potpunom mraku pa su mnoge izgubile pigment i vid, ali zato su razvile snažnija osjetila mirisa i dodira. Špilje povremeno služe i kao sklonište šišmišima, među kojima se posebno ističe veliki potkovnjak, jedna od najzanimljivijih vrsta zabilježenih na ovom području.

U Cerovačkim špiljama možete razgledati stalaktite, stalagmite, kamene zavjese, stupove i druge ukrase od siga koji su nastajali tisućama godina. Temperatura u prolazima tijekom čitave godine iznosi između pet i osam stupnjeva Celzijevih pa se čak i usred ljeta preporučuje toplo odjenuti.