Zloglasni otok, na kojem su svakodnevno umirali deseci ljudi, danas je popularna turistička atrakcija u Grčkoj! Posljednji stanovnik odselio se ne tako davne 1962. godine

Malo koji otok ima zloglasniji nadimak: otok živih mrtvaca. Nadimak je to koji izaziva osjećaj jeze, a svojedobno je ta jeza bila i više od osjećaja. Ona je bila realnost u kojoj su prvotno živjeli njegovi stanovnici. No, ujedno je taj grčki otok i mnogo više od toga. Mjesto je to doista nevjerojatne povijesti i nevjerojatne priče, a pravo mu je ime jednako zanimljivo. Zove se Spinalonga, a u povijest će zauvijek ostati zapisan kao posljednja kolonija gubavaca u Europi, koju su posljednje osobe oboljele od te bolesti napustile ne tako davne 1957. godine!

1903. GODINA KAO ‘NULTA GODINA’ ZA GRČKI OTOK

Otok Spinalonga nalazi se u blizini Krete. Stoljećima je bio venecijansko uporište, koje je uspješno štitilo područje od Turaka sve do 1715. godine, a njegovo najprepoznatljivije zdanje upravo je tamošnja tvrđava… No, sve to nekako pada u drugi plan kad, u tom kronološkom povijesnom odbrojavanju, ne dođemo do 1903. godine. Bila je to godina kada je na tom otoku osnovan leprozorij, mjesto izolacije za oboljele od lepre, odnosno gubavce.

• 

ŠTO JE TO TOČNO GUBA, LEPRA ILI HANSENOVA BOLEST?

Za početak, koliko znate o toj bolesti? Ona nosi nekoliko imena. Lepra je poznato, no guba je najčešće upotrebljavano. Zovu je i Hansenova bolest, po čovjeku koji je otkrio njezine uzročnike 1873. godine – bakterije Mycobacterium leprae i Mycobacterium lepromatosis. Simptomi gube nisu nimalo lijepi ni ugodni. Počinjalo bi s bijelim lezijama na kojima oboljeli nisu osjećali bol, a bakterija bi napadala živce nogu, ruku i lica, što bi dovodilo do invalidnosti te deformacija koje su i ‘zaštitni znak’ bolesti. Naravno, rane su bile sklone daljnjoj infekciji… Vrijeme inkubacije traje od nekoliko mjeseci do čak 20 godina, a lijek je pronađen tek 1940-ih godina. Iako se smatra iznimno zaraznom ona to zapravo i nije do te mjere.

ISKORIJENJENA U EUROPI, NO I DALJE JE IMA U BRAZILU, INDIJI I U AFRICI

U današnje je vrijeme iskorijenjena u Europi, no u nekim dijelovima svijeta i dalje predstavlja problem, primjerice u Indiji, Brazilu ili pak Africi. I Hrvatska je nekada bila poprište zaraze. Na našim je područjima nestala krajem 18. stoljeća, pa se pojavila u 19. stoljeću. I na području Hrvatske bili su osnivani leprozoriji, a kao posljednji slovi onaj kod Metkovića. Zatvorio se 1925. godine, upravo ta godina smatra se i službenim krajem gube u Hrvatskoj. U župnom uredu u Metkoviću navodno i dan danas stoji pinceta koja se koristila za davanje pričesti oboljelima.

U SREDNJEM VIJEKU GUBU SMATRALI KAZNOM ZA GRIJEHE, PRVENSTVENO PRELJUB

U srednjem vijeku tu su bolest smatrali kaznom za grijehe, primjerice preljub, a ‘miješali’ su je i sa sifilisom. Naime, i ta se spolna bolest nazivala ‘guba’. Osobe oboljele od gube smještane su u već spomenute kolonije gubavaca, koje su se pronalaskom lijeka počele zatvarati i gasiti. Među najpoznatije kolonije spadale su otok Culion na Filipinima, Kalaupapa na Havajima, Carville u SAD-u, Zoquiapan u Meksiku, Derby u Australiji te, naravno, otok koji je tema našeg članka – Spinalonga u Grčkoj.

BOLESNICI NAKON ISKRCAJA PROLAZILI KROZ 20 METARA DUGAČAK DANTEOV TUNEL

Razvoj Spinalonge u tom smislu izuzetno je zanimljiv. Naime, uvjeti u toj koloniji isprva su bili stravični, no kasnije su se stvari dobrano poboljšale te su oboljeli vodili normalne živote, naravno koliko je to bilo moguće. Navodno je bilo toliko ‘dobro’ da su na Spinalongu doseljavale i neke nezaražene osobe, koje su bježale od siromaštva… No, isprva, nakon osnutka bila je to ona jeza koju smo spomenuli na početku članka.

• 

Na otoku je obitavalo oko 400 oboljelih, bez bolnice ili bilo kakvih drugih ustanova za skrb. Nije bilo nikakve infrastrukture, kuće su bile u užasnom zdanju, nije bilo materijala za njihov popravak, nije bilo ni vode… Postojala je samo siromašna ljekarna. Svaki dan bio je obilježen prebrojavanjem mrtvih, ali i pridošlica, koji su na otok, kada bi se iskrcali, ne znajući što ih točno tamo čeka, prolazili kroz 20 metara dugačak tunel, prozvan Danteov tunel. Na otok su također, ponekad zbog neznanja, bile slane i osobe koje uopće nisu bolovale od gube, primjerice neke koje su se hrvale sa psorijazom.

JEDAN ČOVJEK PROMIJENIO SVE I POBOLJŠAO ŽIVOT OBOLJELIMA

No, za oboljele se sve počelo mijenjati 1936. godine, kada je na otok stigao čovjek po imenu Epaminondas Remoundakis. Smatraju ga mučenikom i svecem grčkih gubavaca. Prema pisanju stranice posvećene Kreti, Remoundakis je imao 21 godinu i studirao pravo kad se zarazio gubom i završio na otoku. Nakon što se tamo nastanio svoj je život posvetio poboljšanju uvjeta života za svoje sumještane.

• 

Spinalonga je doživljavala pravi preporod. Uređene su kuće, uspostavljen je odvoz smeća, izgrađeni su kazalište i kino, ulice su postale osvijetljene, a iz velikog je zvučnika ulicama odzvanjala klasična glazba. Život za oboljele ubrzo se približio normali – zaljubljivali su se i ženili te imali djecu koja su, navodi isti izvor, odrasla bez da su se zarazila. Na otoku su postojale i škole, kafić, brijač… U tom je ‘novom normalnom’ svoju svakodnevicu provodilo oko 1000 osoba oboljelih od te bolesti.

OTOK JE POSLJEDNJI NAPUSTIO SVEĆENIK, I TO 1962. GODINE

Tijekom nacističke okupacije standard života na otoku ponovno opada, mnogi umiru zbog nedostatka lijekova i hrane, a kada je 1948. godine otkriven lijek za lepru, broj pacijenata na otoku počeo se smanjivati. Spinalonga je naposljetku ‘zatvorena’ 1957. godine. Unatoč službenom zatvaranju, posljednji stanovnik otok napustio je svoj dom tek 1962. godine. Bio je to svećenik Chrysanthos Katsoulogiannakis, koji je tamo volontirao, posvetio svoj život oboljelima i nikad se nije zarazio. Tamo je ostao kako bi i dalje odavao počast preminulima.

• 

SPINALONGA JE IMALA I VAŽNU OBRAMBENU ULOGU, A DANAS JE POPULARNA TURISTIČKA ATRAKCIJA

Danas je otok Spinalonga popularna turistička atrakcija, jedna od najpopularnijih na području Krete, odmah nakon Knosa. Godišnje ga posjećuju stotine tisuća turista. Svi oni prolaze kroz Danteova vrata, a zatim i kilometar dugim putem koji ih vodi do tamošnje crkve, sobe za dezinfekciju, bolnice, groblja…

• 

No, Spinalonga nije samo priča o životu osoba oboljelih od gube, iako je upravo taj dio njezine povijesti najzvučniji. Taj stjenoviti otok površine 85 tisuća metara četvornih, predložen je i za upis na Popis svjetske baštine. Svojedobno je, izgradnjom tvrđave, predstavljao jedno od važnijih obrambenih uporišta, a onda je 1715. godine naposljetku završio u rukama Turaka, od kojih je i branio to područje stoljećima. Od tada su ga naseljavali Turci, upravo su oni tamo izgradili i naselje koje se pretvorilo u jedan od najvećih komercijalnih centara u području. Oni su i nakon oslobođenja Krete odbijali napustiti otok pa je navodno upravo to bio razlog zašto se tamo odlučilo smjestiti koloniju gubavaca.