“Sikstinska kapela pretpovijesnog doba” sadrži 2000 crteža starih 17.300 godina, a pećinu je sasvim slučajno otkrio 18-godišnji mladić tražeći svog psa
Prije više od 17.000 godina život čovjeka je izgledao potpuno drugačije. Ljudi su živjeli u pećinama, najveća im je briga bila osigurati zaklon i hranu, preživjeti napade životinja… Našim današnjim problemima bi se, nema sumnje, dobro nasmijali. I slikali su. Primitivnih alatima poput grančica i lišća na zidovima špilja ostavljali su crteže iz kojih danas možemo barem djelomično rekonstruirati i predočiti si njihov život. Kompleks pećina Lascaux u Francuskoj mjesto je s nekim od najpoznatijih crteža iz paleolitika, koji i danas fasciniraju povjesničare i istraživače.
ŠPILJA SADRŽI GOTOVO 2000 CRTEŽA ŽIVOTINJA, LJUDI I APSTRAKTNIH OBLIKA
Špilja ili pećina Lascaux nalazi se u jugozapadnoj Francuskoj, u pokrajini Dordogne, naziva se i “Sikstinskom kapelom pretpovijesnog doba”. S obzirom na izgled njezinih zidova, nadimak ne čudi. Prekrivena je impresivnim crtežima za koje je ustanovljeno da su stari oko 17.300 godina, a uglavnom prikazuju životinje. Velik je dio tih životinja danas više ne postoji, već za njih znamo samo iz fosila i arheoloških ostataka.
Crteži su uglavnom nacrtani s pomoću mineralnih pigmenata, a manji dio je ugraviran u kamenu. Pećina sadrži gotovo 2000 crteža životinja, ljudi i apstraktnih oblika. Više od 900 ih prikazuje životinje, od kojih se za njih 300-tinjak ne može raspoznati vrsta.
ŠTO SU SLIKALI LJUDI PRIJE 17.300 GODINA? KONJE, BIKOVE, MEDVJEDE…
Najviše je crteža konja, njih 364, a slijede jeleni koje su naši preci naslikali 90 puta. Crtali su i goveda i bizone, nešto ptica, medvjeda, nosoroga, a našlo se na zidovima i sedam crteža mačaka. Jedan je crtež bika u pokretu dug čak 5,2 metra, što ga čini jednim od najvećih pećinskih crteža neke životinje koji je ikad pronađen. Zanimljivo, crteža biljaka koje su u to vrijeme rasle u okolici nema uopće. Naravno, dio crteža je uništen, a neki su sasvim izblijedjeli pa je teško raspoznati što prikazuju.
Ipak, impresivan je broj onih koji se i danas, toliko tisućljeća nakon nastanka, i dalje sasvim dobro vide. Lascaux je zbog svoje posebnosti dodan i na popis Svjetske baštine UNESCO-a još 1979. godine.
PEĆINA LASCAUX OTKRIVENA JE SASVIM SLUČAJNO 1940. GODINE
Pećina Lascaux otkrivena je sasvim slučajno 1940. godine. Jedan je mladić, Marcel Ravidat, u društvu trojice prijatelja, pratio svog psa kroz dugačak tunel i završio u špilji prepunoj impresivnih crteža. Istraživači su se odmah bacili na proučavanje i špilja je, kao velika atrakcija, otvorena za javnost osam godina kasnije. To, pokazalo se, nije bila baš dobra ideja. Posjećivalo ju je i po 1200 ljudi dnevno i zbog vlage, vrućine i ugljičnog dioksida crteži su počeli propadati, a na zidovima se skupljati gljivice.
Pećine su zatvorene za posjetitelje, crteži su restaurirani i od tada desetljećima traje borba za njihovo očuvanje. Originalne pećine danas se ne mogu posjetiti, no 200 metara dalje uređene su replike najznačajnijih prostorija, poput Dvorane bikova, Komore tigrova, Oslikane galerije…
PODRUČJE POZNATO PO VELIKOM BROJU UKRAŠENIH PEĆINA I DREVNIH NASELJA
Danas je Lascaux turistička atrakcija, koju ne propuštaju posjetiti ljubitelji povijesti. No oni se moraju zadovoljiti time da vide samo replike izvornih djela i uređeni muzej koji govori o važnosti ovog otkrića. Ulazak u originalnu pećinu dozvoljen je samo znanstvenicima i restauratorima, i to pod posebnim uvjetima koji ne ugrožavaju vrijedno nalazište. Lascaux se nalazi u dolini Vézère, u blizini područja koje je poznato po velikom broju ukrašenih pećina i drevnih naselja. U okolini sela Eyzies-de-Tayac, primjerice, otkriveno je čak 37 oslikanih pećina i skrovišta, što je najveća koncentracija takvih naselja u zapadnoj Europi.
