Ovaj hrvatski grad zovu Beč na moru: u njemu je sagrađen prvi hotel na Jadranu u kojem i danas odmara bogata europska elita

Na obali Kvarnera, između mora i zelenih padina Učke, smjestio se grad koji već više od stoljeća odiše elegancijom, luksuzom i profinjenim šarmom prošlih vremena. Opatija nije samo jedno od najpoznatijih turističkih odredišta u Hrvatskoj, nego i mjesto koje s razlogom nosi nadimak „Beč na moru“. U njezinim raskošnim vilama, grandioznim hotelima i uređenim parkovima nekada su uživali carevi, kraljevi, aristokrati, umjetnici i bogati industrijalci iz cijele Europe.

Šetajući danas njezinim ulicama lako je zamisliti dame u dugim haljinama i gospodu sa šeširima kako ispijaju kavu uz more, dok orkestri sviraju valcere, a kočije prolaze uz raskošne palače. Opatija je bila simbol luksuza u vrijeme Austro Ugarske Monarhije, mjesto gdje se dolazilo vidjeti i biti viđen. Njezina priča i danas fascinira svakoga tko voli povijest, arhitekturu i atmosferu starih europskih ljetovališta.

No, prije nego što je postala mondeno odredište europske elite, Opatija je bila mirno primorsko mjesto okruženo lovorom, maslinama i gustom vegetacijom. Sve se počelo mijenjati u 19. stoljeću kada je izgrađena željeznička pruga koja je povezala Beč s Rijekom. Putovanje prema Kvarneru odjednom je postalo brzo i jednostavno, a aristokracija je ubrzo otkrila blagu klimu i ljekovit morski zrak ovog dijela Jadrana.

Posebnu ulogu u razvoju grada imao je bogati riječki trgovac Iginio Scarpa koji je sredinom 19. stoljeća izgradio raskošnu vilu Angiolinu. Vila okružena egzotičnim vrtovima ubrzo je postala okupljalište uglednih gostiju i svojevrsni simbol novog luksuznog života na obali.

Ubrzo nakon toga Opatija se počela razvijati nevjerojatnom brzinom. Grade se luksuzni hoteli, uređuju parkovi, otvaraju kavane i šetnice. Austro Ugarska Monarhija prepoznala je golemi potencijal mjesta pa je krajem 19. stoljeća Opatija službeno proglašena klimatskim lječilištem. Bio je to početak njezine zlatne ere.

U Opatiju su dolazili članovi carskih obitelji, bogati plemići i najutjecajniji ljudi Europe. Ondje su boravili austrougarski carevi, njemački carevi, ruski aristokrati i brojne poznate osobe tadašnjeg društvenog života. Grad je postao sinonim za luksuz, zdravlje i prestiž.

Jedan od najpoznatijih gostiju bio je car Franjo Josip I., a među posjetiteljima su se nalazili i brojni umjetnici, skladatelji te književnici. Opatijske kavane bile su mjesta susreta elite, razgovora o politici i umjetnosti, ali i pozornica za pokazivanje bogatstva i statusa.

Opatija je davne 1884. godine dobila prvi hotel koji se smatra najstarijim na istočnoj obali Jadrana. Quarnero, danas poznat kao hotel Kvarner, izgrađen je u rekordnom roku od samo deset mjeseci. Od samog je početka simbolizirao procvat luksuznog turizma u Opatiji, ali i cijeloj Hrvatskoj te je privlačio bogatu klijentelu iz svih krajeva Europe. Njegova gradnja označila je prekretnicu za ovaj primorski gradić te ga pretvorila u glamuroznu destinaciju poznatu po sofisticiranoj atmosferi i besprijekornim uslugama koje su ga svrstale među najpoželjnija odredišta toga doba.

Glavni i odgovorni za izgradnju hotela Kvarner, od ideje do realizacije, bili su ljudi iz Društva južnih željeznica na čelu s ravnateljem Friedrichom Juliusom Schülerom. Kako piše Novi list, izvorni je plan bila izgradnja sanatorija za plućne bolesnike, budući da je Opatija od samog nastanka, kao klimatsko lječilište bila magnet za bogatu klijentelu željnu oporavka organizma i ulaganja novca u smjeru „kupovine zdravlja“. Danas se hotel Kvarner smatra začetnikom turističke tradicije ovoga kraja te je tijekom povijesti ugostio mnoge slavne ličnosti poput Isadore Duncan.

Dio tog starog aristokratskog šarma najbolje ćete doživjeti upravo na slavnoj šetnici Lungomare, jednoj od najljepših obalnih promenada na Jadranu. Proteže se uz more kilometrima i povezuje raskošne vile, povijesne hotele, skrivene parkove i elegantne terase na kojima se i danas ispija kava s pogledom na Kvarner.

Ono što ju čini posebnom je položaj uz more u cijeloj dužini od 12 kilometara. Druga je posebnost činjenica da je odlično uređena i potpuno ravna. Po njoj mogu šetati svi, sportaši, parovi, obitelji s djecom, umirovljenici, a dio je prikladan i za ljude u invalidskim kolicima. Lungomare nikoga ne isključuje, sve prihvaća i oduševljava.