Istarsko mjestašce u zagrljaju zelenila ima manje od 200 stanovnika i ulice kojima odzvanjaju zvukovi harmonike

Ponekad najneočekivanija mjesta skrivaju nevjerojatne stvari. Putovanje u jedno takvo vodi nas u ‘terra magicu’, Istru, najveći hrvatski poluotok načičkan brdašcima i na njima predivnim malim gradićima. I ovo se mjesto nalazi na jednom od takvih uzvišenja i tiho, već stoljećima, motri svoju okolicu. Romantično je to mjesto, kao i niz istarskih gradića. Uostalom, blizu njega nalazi se i najmanji grad na svijetu, Hum… No, Roč je sve to – i istarski šarmantan i romantičan i pitoreskni – ali i više od toga. Roču je mjesto nevjerojatne povijesno-kulturne ostavštine. Upravo stoga često se nađe na itineraru zaljubljenicima u povijest, pogotovo onima koji žele doznati više o najstarijem hrvatskom pismu, glagoljici.

Naime, glavna snaga privlačnosti tog gradića s ni 200 stanovnika smještenom u središtu sjeverne Istre, više je od njegove ljepote kojom zadivljuje na nadmorskoj visini do 348 metara nadmorske visine. A i predivne prirode koja ga okružuje. Naime, naznaku što bi mogao biti njegov glavni adut jest iduća informacija – u tom ćete gradiću moći razgledati replika Gutenbergove glagoljske tiskarske preše.

U Roču se, dakle, sve vrti oko glagoljice. Kad kročite u njega, udaljenog 10-ak kilometara od Buzeta, vi ste u biti kročili u mjesto koje je od srednjeg vijeka pa sve do 20. stoljeća bilo središte hrvatske pismenosti te glagoljaškog nakladništva i tiskarstva. Upravo to, nevjerojatno kulturno naslijeđe koje se vrti oko tog starog pisma – njegov je glavni adut koji mami posjetitelje da prošeću njegovih ulicama. No, iako je možda glavni, daleko od toga da je jedini…

Obilazak Roča počinje prolaskom kroz gradska vrata. Tamo će vas dočekati i lapidarij s rimskim ostacima i topom, a i nekoliko sakralnih objekata. Primjerice, crkvica Sv. Roka poznata po vrijednim freskama iz 14. i 15. stoljeća ili pak crkva sv. Bartola u kojoj pozornost plijene orgulje. Tu je i, možda najslavnija od te trojke, crkva sv. Antuna, no o njoj više u idućem odlomku. Od nekadašnjeg ročkog kaštela danas je očuvana samo kula, dok se u centru mjesta ističu renesansna kuća iz 1475. godine te gradska loža iz 18. stoljeća.

Spomenuta crkva sv. Antuna posebna je pak po tome što skrivaju njezini zidovi. Naime, tamo ćete pronaći glagoljski abecedarij, važan ostatak glagoljaške povijest u tom mjestu. Taj ročki glagoljski abecedarij u biti je grafit čija povijest seže u davnu 1200. godinu te predstavlja najvažniji glagoljaški grafit srednjovjekovne Istre. Isto tako, riječ je i o najstarijem te s 34 slova i najpotpunijem abecedariju te vrste.

No, to ni približno nije sve. Roč se dovodi u vezu s nekim od najvažnijih hrvatskih povijesnih knjiga. “Jedni od najvažnijih poznavatelja glagoljskog pisma, krajem XV. st. bili su Šimun Greblo i Juri žakan koji je na stranicama Misala kneza Novaka zapisao vijest o tiskanju prve hrvatske tiskane knjige (Misala po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine)”, navodi se primjerice na stranici TZ Buzeta. Misal kneza Novaka slovi inače za jedan od najljepših spomenika hrvatske uglate glagoljice, a datira iz 1368. godine.

Mjesto je to koje i danas živi glagoljicu. Roč je poznat po održavanju glagoljske akademije za osnovnoškolce tijekom koje se oni priliku upoznati s tim pismom. Poznat je i po međunarodnoj glazbenoj manifestaciji „Z armoniku v Roč“ koja okuplja svirače na dijatonskim harmonikama. Instrument je to koji je u Istri poznat pod imenom trieština ili trieštinka. Nazivaju ga još i ‘harmonika na batuniće’. Što se tiče same tiskarske preše, nju je inače moguće razgledati uz prethodnu najavu na broj 00 385 (0) 91 567 9520 (Katedra Čakavskog sabora Roč), a u podnožju Roča počinje i spomenički kompleks Aleja glagoljaša. Za sve one koji od glagoljice ogladne tu je Ročka konoba.

Za kraj, za one koji žele u povijest Roča zaroniti još dublje, cijenit će iduće podatke. Roč je počeo još kao ilirsko naselje, a kroz godine je prošao različite faze – od rimskog castruma do, u srednjem vijeku, utvrđenog kaštela sa zidinama, obrambenim kulama i vratima. Prvi put se u povijesnim dokumentima spominje 1064 godine, a kroz povijest su ga zvali Ruz i Ronz. U graditeljskom smislu je na vrhuncu bio između 12. i 15 stoljeća. Zanimljivo, njegove su zidine u 15. stoljeću podigli upravo Mlečani, i to devet godina nakon što su ih i sami razrušili. Roč im je jednostavno bio strateški jako bitan.