Ovu vulkansku planinu svake zime preuzima vojska bucmastih “snježnih čudovišta”: oblikuju ih jak vjetar, obilne padaline i tvrdoglave jele

Hladno je, posvuda oko vas zasljepljujuća je bjelina, a nad vas se nadvijaju velika, bucmasta bijela snježna čudovišta svakojakih oblika… Iako zvuči kao scena iz nekog filma, u biti je stvarni prizor kojem možete svjedočiti u dalekom Japanu – to je kulisa kojoj se može diviti svatko tko posjeti tamošnji planinu Zao, koja je jedan od 100 aktivnih vulkana u Japanu te jedna od 100 najslavnijih planina u toj zemlji.

Snježna čudovišta juhyo u Japanu o kojima pričamo produkt su spoja nekoliko ključnih stvari – jakih vjetrova, obilnih padalina i tvrdoglavosti jela koje rastu na tamošnjim padinama. Na japanskom djecu tog zanimljivog spoja dakle nazivaju ‘juhyo’, a postala su, čini se, atrakcija sama za sebe, mimo uživanja na stazama tamošnjeg skijališta, jednog od najstarijih i najslavnijih u Japanu.

A uostalom, kako i ne bi? Naime, ne radi se o jednom ili dva snježna čudovišta, već se ona nižu na padinama, kao neka čak pomalo sablazna snježna vojska. Njihovoj atraktivnosti i popularnosti dodatno doprinosi i činjenica da ih ne možete vidjeti uvijek – ovaj neobični fenomen, doista rijedak u svijetu, događa se samo usred najtvrdoglavije zime, u siječnju i veljači, i to ni na četiri sata vožnje od Tokija. Na vrhuncu je, kažu upućeni, sredinom veljače. Posebno je ta vojska zgodna noću – kada snježna čudovišta budu osvijetljena.

Planina Zao poznata je inače i po jednim od najdebljih snježnih pokrivača na svijetu – u prosjeku debljine od 6,36 metara do 11 metara u nekim područjima. A i općenito se hvali jednim od najboljih japanskih ‘powdera’. Skijaška sezona na planini Zao starta početkom prosinca te završava početkom svibnja. No, u njegovoj srčiki, koju okružuje hladnoća koja se spušta i do minus 20 stupnjeva, nalazi se toplina vulkana.

No, snježna čudovišta i debeli snježni pokrivač nisu jedina čuda koja je moguće pronaći na toj nevjerojatnoj planini, koja se uzdiže u visinu od 1800 metara, na granici prefektura Yamagata i Miyagi. Druga poznata atrakcija jest krater Okama. Ponekad ga nazivaju i Goshiki Numa, što znači ‘jezero pet boja’ jer njegove vode po nekoliko puta dnevno, ovisno o promjeni intenziteta kiselosti vode te intenziteta sunca, mijenjaju boju. Široko je oko 1000 metara i neke podsjeća okruženo specifičnom okolicom, na oko. Drugi tvrde da sliči na tradicionalnu posudu okama. kako god bilo, krater je dubok 27 metara, na nastao je erupcijom 1720-ih godina. Voda u njemu, zbog spomenute kiselosti, nije pitka. A nema ni nekog života u njoj.

Isto tako, planina Zao slavna je i po svojim drevnim onsenima, odnosno termalnim kupeljima. Izvori tople vode u tamošnjem Zao Onsenu koji se hvali ljekovitošću otkriveni su 110 godine, navodno kada su samuraji koji su prolazili kroz to područje primijetili topli potok kako teče kroz šumu, piše na stranici Hidden Japan. Pratili su tok vode sve dok nisu došli do područja na kojem se danas nalazi selo te javno kupalište Kawarayu, koje pak je u biti samo jedno od tri javna kupališta u mjestu. Postoji, naravno, i niz drugih onsen opcija, no ova javna su najtradicionalnije.

Zbog svega navedenog, planina Zao popularno je turističko odredište tijekom cijele godine. Kad se na njoj ne skija, onda se planinari, a najpopularniji period za to je od kraja svibnja do sredine listopada. Do popularnog kratera Okama planinarima po tamošnjim planinarskim stazama obično treba treba oko četiri sata, u jednom smjeru. No, do njega kao i do samog vrha, ali i niz drugih punktova na planini, moguće je doći i automobilom (ceste su doduše zatvorene zimi), ali i žičarom, vožnja kojom je navodno najljepša u jesen, kad se padine planine oboje jesenskim bojama.