U ovoj hrvatskoj rijeci još leže rimska lađa stara 1800 godina i ostaci antičkog grada: iz nje je izvađeno više od 9000 predmeta

Tok rijeke Kupe kroz Sisak danas djeluje pitomo, kao pojava koja je odavno postala dio svakodnevice grada. Uz obalu su šetnica i ribiči, na rijeci se povremeno vide kajaci, a nekoliko kilometara nizvodno ulijeva se u Savu. Međutim, ispod te mirne površine nalazi se jedan sasvim drukčiji Sisak. Iz korita su tijekom posljednjih stotinjak godina izvađene tisuće arheoloških predmeta, a pod vodom su ostali sačuvani dijelovi antičkih građevina, tragovi rimskog mosta i velika riječna lađa koja je Kupom plovila prije otprilike 1800 godina.

Razmjeri tih nalaza iznimni su i izvan hrvatskih okvira. U stručnom radu posvećenom rimskoj riječnoj lađi iz Siska zbirka predmeta izvađenih iz Kupe opisana je kao jedna od najopsežnijih zbirki arheološkog materijala pronađenog u europskim rijekama. Predmeti pripadaju dugom vremenskom rasponu, od bakrenog doba do srednjeg vijeka, no posebno je bogat rimski sloj, nastao u stoljećima kada je Siscija bila jedan od važnih gradova ovog dijela Carstva.

Velik dio te zbirke nije pronađen tijekom klasičnih arheoloških iskapanja. Na površinu su ga izbacila velika jaružanja Kupe početkom 20. stoljeća, osobito radovi provedeni 1912. godine. Monografija Urbanism of Roman Siscia navodi da Arheološki muzej u Zagrebu čuva oko devet tisuća antičkih artefakata izjaružanih iz riječnog korita, dok Gradski muzej Sisak u vezi s tim zahvatima spominje oko deset tisuća pronađenih predmeta i više od devet tisuća arheoloških nalaza. Iz Kupe su tada izvađeni predmeti koji naizgled nemaju mnogo zajedničkog: vojna oprema i oružje, nakit, novac, posuđe, alati i sitnice iz svakodnevnog života. Upravo zajedno, međutim, daju neobično široku sliku ljudi koji su stoljećima živjeli uz ovu rijeku i koristili je kao prometnicu, izvor hrane, mjesto rada i vezu s ostatkom svijeta.

Objašnjenje tolikog bogatstva nalazi se ponajprije u položaju grada. Segestika, a zatim rimska Siscija, razvile su se upravo uz rijeku i važan plovni pravac koji je preko Save vodio prema Dunavu. Kupa je zbog toga bila mnogo više od prirodne granice grada. Njome se putovalo i trgovalo, uz nju su se razvijali luka i drugi sadržaji povezani s riječnim prometom, a predmeti su tijekom stoljeća na različite načine završavali u vodi. Istodobno se mijenjalo i samo korito. Erozija lijeve obale zahvatila je dio prostora antičkoga grada, pa se strukture koje su nekada stajale uz Kupu danas dijelom nalaze u njoj.

Upravo je taj pomaknuti rub antičkoga grada posljednjih godina postao središte novih istraživanja. Od 2021. u Kupi se provode sustavna međunarodna podvodna istraživanja koja više ne ovise samo o onome što će rijeka slučajno izbaciti ili što će iz nje izvući jaružanje. Sonar, ronilačka istraživanja i druge metode omogućili su arheolozima da dokumentiraju ono što još stoji ili leži na dnu. Locirani su zidani ostaci fortifikacija Siscije koji su se urušili u vodu, veliki drveni piloti povezani s rimskim mostom te dijelovi olovnih cijevi vodovoda koji je prelazio rijeku. Grad Sisak objavio je 2025. da se u koritu dokumentiraju ostaci bedema, mostova i drugih struktura, pa se danas može mnogo preciznije rekonstruirati odnos antičke Siscije prema Kupi.

Među svim tim tragovima izdvaja se jedno plovilo čija je priča počela mnogo prije sadašnjih istraživanja. Na lokalitetu Kovnica još je 1985. pronađena rimska riječna teretna lađa, no tadašnji uvjeti rada omogućili su istraživanje samo dijela konstrukcije. Brod je potom desetljećima ostao pod vodom, sve dok mu se arheolozi nisu vratili u kampanji 2025. Tada je otkriven znatno veći dio olupine, danas poznate pod nazivom Sisak 1. Francusko Ministarstvo kulture navodi da je brod zasad otkriven u duljini od najmanje dvanaest metara, uz očuvanu širinu od 3,34 metra, dok se jedan njegov kraj vjerojatno i dalje nalazi pod sedimentom obale. Datiran je u 3. stoljeće, u vrijeme kada je riječna plovidba bila važan dio prometnog sustava rimske Siscije.

Posebno je zanimljiva sama konstrukcija broda. Arheolog Anton Divić objašnjava da se na njemu mogu prepoznati elementi lokalne riječne brodogradnje, ali i tehnike poznate iz rimske pomorske tradicije. Sisak 1 zato nije važan samo kao rijetko očuvan teretni brod, već i kao dokaz da su se u Sisciji susretala i miješala različita brodograđevna znanja.

Zanimljivo je da veliki teretnjak nije jedino staro plovilo koje je Kupa sačuvala. Novija istraživanja otkrila su i niz monoksila, jednostavnih čamaca izdubljenih iz jednoga debla. Pet ih je dosad istraženo i datirano, a dobiveni rezultati protežu se od 2. stoljeća prije Krista do kraja antike. Zbog tako širokog vremenskog raspona sva se plovila ne mogu vezati uz isto razdoblje ni istu zajednicu.

Danas je možda najzanimljivije to što se priča o rimskoj Sisciji ne odvija samo u muzejskim vitrinama. Dio grada nalazi se ispod suvremenog Siska, dio njegovih nekadašnjih rubova završio je u Kupi, a dio tek treba istražiti. Kupa je tijekom proteklog stoljeća iznijela tisuće predmeta, ali njezino dno očito još nije ispričalo cijelu priču.