Hrvatska je tvornicu čokolade imala još prije 130 godina! Proizvodila je na stotine tona bombona i tortica godišnje

Čokolada je jedan od onih malih životnih užitaka kojem rijetko tko može odoljeti. Neki će se zadovoljiti tek jednom kockicom uz popodnevnu kavu, a drugi će od nje peći raskošne torte ili kolače. Danas nam je dostupna na svakom koraku i teško je uopće zamisliti trgovine bez polica prepunih čokoladnih delicija. No malo tko zna da se prije više od 120 godina vrhunska čokolada proizvodila upravo u Rijeci, gdje je djelovala prva tvornica kakaa i čokolade na području Hrvatske.

Zahvaljujući jakim trgovačkim vezama koje su riječki poduzetnici imali sa svim stranama svijeta, kakao je u najveći grad na Kvarneru stizao još krajem 19. stoljeća. Prijelomni trenutak dogodio se 1896., kad je otvorena Riječka tvornica kakaa i čokolade. Osnovao ju je bečki ogranak obitelji Rothschild, a nalazila se u velikoj trokatnoj zgradi uz nekadašnju Via Serpentinu, u blizini današnjeg raskrižja Zvonimirove i Ulice Vinka Benca.

Iz riječkog pogona na tržište su stizale čokoladne table i bomboni, kakao u prahu, tortice, šnite i brojni drugi slatki proizvodi. Ondje se godišnje izrađivalo čak 300 tona čokoladnih bombona, 155 tona čokolade, 1750 tona kakaa, 120 tona kakao-mase i 150 tona džema. Kakao se u Rijeku dopremao iz dalekih krajeva u kojima raste kakaovac, a u tvornici se miješao sa šećerom i mlijekom te pretvarao u slastice koje su završavale na policama trgovina, piše Turistička zajednica grada Rijeke.

Kako bi ih kupci što lakše prepoznali i zapamtili, u tvornici su osmislili i dvije robne marke. Prva je bila Slon, a druga Jadran. Čokolade su se prodavale pod nazivom Riječka čokolada Slon, dok su ljubitelji toplih napitaka mogli kupiti Riječki kakao Slon ili Riječki kakao Jadran. Među traženijim proizvodima izdvajale su se i Riječke tortice te Adria šnite.

Omote čokolada krasile su ilustracije slona kako bi se naglasilo egzotično podrijetlo kakaa. Bila je to tek jedna od brojnih domišljatih marketinških ideja po kojima je riječka tvornica ostala zapamćena. Posebnu pažnju privlačili su i raskošni plakati u boji na kojima su žene i djeca uživali u čokoladnim zalogajima, što odražava tadašnje društvene stereotipe prema kojima slatkiši nisu bili namijenjeni ”pravim muškarcima”.

Tiskale su se i reklamne razglednice s maštovitim motivima. Na njima su bili prikazani šumski patuljci koji kuhaju kakao, pustinjski razbojnici koji vrebaju karavanu natovarenu kakaom ili anđeli koji djevojkama u snove donose velike kutije riječkog kakaa. I dan-danas upravo ti plakati i razglednice čuvaju uspomenu na nekadašnju riječku tvornicu čokolade.

Pogon je tijekom godina mijenjao vlasnike, a s njima i ime. Nakon što ju je preuzeo švicarsko-mađarski poduzetnik Emil Gerbeaud, poznat po glasovitoj slastičarnici u Budimpešti, riječka tvornica nastavila je poslovati pod nazivom Tvornica čokolade Gerbeaud. Kakaom i čokoladom opskrbljivala je i Gerbeaudovu slastičarnicu koja je nekoliko godina djelovala u središtu prekrasne Opatije, uz Park svetog Jakova. U istoj zgradi danas se nalazi Umjetnički paviljon Juraj Šporer.

Tvornica je prestala raditi 1944., u jeku Drugog svjetskog rata, no uspomena na nju ostala je sačuvana zahvaljujući reklamnim plakatima, ambalaži i razglednicama koje svjedoče o vremenu kad je Rijeka bila jedno od najvažnijih središta proizvodnje čokolade na ovim prostorima. Dio te vrijedne baštine 2023. mogao se vidjeti u opatijskom Caféu Strauss, na izložbi ”Opatijski san riječkog čokoladnog slona” koju je postavio novinar, književni kritičar, povjesničar i publicist Velid Đekić.