U grad na jugu Hrvatske ljeti se prije 240 godina dostavljalo i po 260 kg leda dnevno! Dovozio se s planine konjima i brodom

Zamislite kako su izgledala ljeta prije nekoliko stotina godina. Sunce je jako, zagrijava kamene zidine i ulice, struja ne postoji, baš kao ni hladnjaci, zamrzivači i klima uređaji. Umjesto da u nekoliko sekundi dobijemo punu čašu leda, led je dragocjenost. Ali u Dubrovniku je postojao čak i usred ljeta!

Snijeg se zimi spremao u posebne jame u Konavoskim brdima, čuvao pod slamom i grmljem, a ljeti na konjima spuštao do Cavtata i brodom slao u Grad. Led je bio toliko cijenjen da se poklanjao uglednim gostima, a Dubrovnik je imao čak i Ulicu od leda.

Kako je moguće da se na stolovima dubrovačke vlastele već tada moglo naći nešto što se tijekom vrućih ljetnih dana smatralo pravim malim čudom? I to ne nekoliko slučajno sačuvanih komada. U najtoplijem dijelu ljeta u Dubrovnik je, prema sačuvanim obračunima, stizalo oko 260 kilograma leda dnevno.

Stotine kilograma nečega što se moralo proizvesti mjesecima ranije, sačuvati od proljetnog i ljetnog sunca, prenijeti preko planine, natovariti na konje, spustiti do mora i potom brodom prevesti do Grada. Osim što je fascinantna organiziranost nekadašnje Dubrovačke Republike, ovo pokazuje i koliko su ljudi već tada ljeti tražili način da se osvježe.

Glavna dubrovačka zaliha hladnoće nalazila se daleko od Straduna, u Konavoskim brdima, na području Sniježnice. Muzeji i galerije Konavala pišu kako su se u doba Dubrovačke Republike svake zime punile tri ledenice, posebne prirodne ili prilagođene jame u koje se skupljao snijeg. Posao se najčešće obavljao u siječnju ili veljači. Snijeg se ubacivao i sabijao, zatim prekrivao grmljem i slamom, a ledenice su se zatvarale i zaključavale. Za njihov rad i održavanje bio je zadužen knez, a cijeli posao odvijao se uz nadzor straže.

Ledenice nipošto nisu bile tek male rupe u zemlji. Nalaze se na oko dva sata hoda od sela Duba i speleolozi su ih temeljito istražili. Blog konavoskog muzeja navodi kako je Velika ledenica duboka 11 i duga 12 metara, dok je Mala duboka četiri i duga osam metara.

Iako je bilo zanimljivo i samo prikupljanje leda, još je fascinantniji način transporta kad bi došlo ljeto. Tijekom toplijeg dijela godine gotovo svakodnevno se organizirala dostava leda iz Konavoskih brda prema Dubrovniku. Led se iz ledenica uzimao u predvečerje, kada bi popustila najveća vrućina, zatim tovario na konje i spuštao prema Cavtatu.

Iz Cavtata bi put nastavljao morem prema Dubrovniku. Publikacija Turističke zajednice Cavtat-Konavle navodi da bi nakon puta na konjima led u ranim jutarnjim satima iz Cavtata brodom krenuo prema Gradu, kako se ne bi otopio do dolaska na odredište.

Koliko se cijeli taj sustav koristio najbolje pokazuje jedan sačuvani račun. HRT-ova emisija Gradoplov, pozivajući se na knjigu Zdravka Šundrice Tajna kutija dubrovačkog arhiva II, donosi vrlo precizne podatke za 1783. godinu. Od 20. svibnja do 20. kolovoza u Dubrovnik su stigla 12.123 oka leda, odnosno 15.759 kilograma. Za prijevoz je bilo potrebno 146 konjskih tereta, a sve je plaćeno 129 kneževih talira.

U prosjeku je u tom razdoblju u Grad stizalo oko 170 kilograma leda svakoga dana. U lipnju bi se trošilo oko 110 kilograma, u srpnju 170, a u kolovozu je potrošnja rasla. Od 1. do 20. kolovoza Dubrovniku je trebalo oko 260 kilograma leda dnevno. A svaki taj kilogram prethodno je trebalo proizvesti samo uz pomoć zime, sačuvati mjesecima i fizički dopremiti do grada. Ako su zime bile slabe i nisu dale dovoljno snijega da bi se napunile sve tri ledenice, led nabavljao iz hercegovačkih planina.

S vremenom je trgovina postala toliko organizirana da je led imao i svoje mjesto u Gradu.HRT navodi da je u Dubrovniku postojala Ulica od leda, gdje se led mogao kupovati, a razvijena je i zanimljiva oprema za njegovo korištenje. Jedan od najboljih primjera bila je kantiflora, posebna staklena boca za hlađenje napitaka. Led je, naravno, bio dostupan samo imućnijima, pa se često poklanjao uglednim gostima, a Muzeji i galerije Konavala navode još jedan ukusan detalj: u Dubrovniku se već u 18. stoljeću spominjao sladoled.

Priča danas ne živi samo u arhivskim dokumentima. Velika i Mala ledenica postoje i danas u Konavoskim brdima, a 2016. godine speleolozi su ih istražili i izradili njihove nacrte. Turistička zajednica Cavtat-Konavle navodi da je staza do konavoskih ledenica markirana i počinje u selu Duba kod crkve sv. Stjepana.