Redovnice na hrvatskom otoku ovu slasticu peku već više od 300 godina. Tek su nedavno počele koristiti mikser, a recept je tajna

Ako ste ikad bili na Pagu, vjerojatno ste kušali neke od specijaliteta tog otoka. Na stolu su se možda našli paški sir, janjetina, svježa skuta ili jela čiji okus zaokružuje čuvena paška sol koja se ondje proizvodi još od davnina. No na tom osebujnom otoku postoji još jedna delicija koja nastaje isključivo unutar zidina benediktinskog samostana svete Margarite u samom srcu grada Paga. Upoznajte paški baškotin, tvrdi i slatki prepečenac koji se prema istoj recepturi peče već više od tri stoljeća!

Na prvi pogled ne djeluje raskošno: u njemu nećete pronaći bogate i zasitne kreme, čokoladu ni neobične sastojke, ali upravo u toj jednostavnosti krije se njegova posebnost. Baškotin je najstarija paška slastica, a recept prema kojem se radi i danas je strogo čuvana tajna. Smije ga proizvoditi samo benediktinski samostan svete Margarite.

I stari arhivski zapisi potvrđuju da je riječ o tradiciji duboko ukorijenjenoj u život otoka. U njima stoji da je 27. veljače 1540. godine Eufemija, udovica pekarskog majstora, koludricama spomenutog samostana ostavila peć za baškotine. No isti dokument upućuje na to da su ih pekle i prije toga.

Prema starim kronikama, baškotine su redovito naručivale plemkinje u Italiji, Francuskoj i drugim europskim zemljama. Među njihovim poklonicima bila je i austrijska carica Marija Terezija, velika ljubiteljica paških proizvoda, među kojima se posebno isticala glasovita paška čipka.

Današnje benediktinke nastavljaju posao svojih prethodnica. Rade i pandešpanj, koludrašku štriku te druge tradicionalne kolače i peciva, a prodaja tih proizvoda jedan je od izvora samostanskih prihoda. Budući da benediktinska zajednica živi isključivo od vlastitog rada i donacija, pečenje baškotina puno je više od njegovanja stare vještine.

”Baškotine peku četiri sestre, a dnevno naprave oko 30 kilograma te slastice”, rekla nam je sestra Ana Benedikta pa otkrila da im je mikser uvelike olakšao posao. Iako su sastojci poznati (brašno, šećer, ulje, voda, sol i kvasac), način izrade je tajna. Tijesto ima nekoliko faza dizanja, zatim se ručno razdvaja i stavlja u kalupe, ponovno odmara i tek onda peče.

Potom se svaki komad prereže i još jednom zapeče sa svake strane: tako dobiva karakterističnu tvrdoću i prhkost te dug rok trajanja. Svaki baškotin radi se ručno, u malim serijama, bez aditiva i konzervansa. Važno je i ozračje u kojem nastaje. Dok mijese tijesto i peku, benediktinke mole krunicu. Posebnu čar baškotinu daju upravo molitva, tišina i ljubav.

Ova slastica nekoć je bila važan dio brodske kuhinje. Mornarima je na dugim putovanjima trebala hrana koja se neće brzo pokvariti. Baškotin se najčešće jeo uz čaj ili juhu, a na otoku se posluživao i uz bijelu kavu, prošek, travaricu ili vino. Na Pagu je stoljećima bio neizostavan dio svečanih obroka, vjenčanja, krštenja i drugih obiteljskih slavlja. Darivao se dragim osobama i uglednicima, a brojni otočani taj običaj njeguju i danas.

Tradicija pripreme baškotina danas se smatra dijelom kulturne baštine grada Paga. Često opisivan kao koludraški srednjovjekovni specijalitet, nosi oznake ”Izvorno hrvatsko” i ”Hrvatski otočni proizvod”, a njegova proizvodnja zakonski je zaštićena. Može se kupiti isključivo u samostanu svete Margarite na adresi Don Jose Felicinovića 2 u Pagu, od ponedjeljka do subote od 9 do 12 sati, a utorkom, srijedom, četvrtkom i petkom dodani su i popodnevni termini, od 16 do 18 sati.