Najviši most na svijetu drastično je skratio putovanje između dvije europske zemlje, a zbog teškog terena i planinskog krajolika gradnja je bila skupa i dugotrajna

U južnoj Francuskoj, kod grada Millau, nalazi se arhitekturno i inženjersko čudo koje svima koji bace pogled na njega oduzima dah. Naime, vijadukt Millau, koji nosi ime po tom gradu postao je, zahvaljujući svojim rekordnim dimenzijama, ali i ljepoti i eleganciji, istinska turistička atrakcija tog područja Francuske, ali i te zemlje općenito… Vodimo vas u virtualnu vožnju najvišim mostom na svijetu!

Vijadukt Millau nerijetko se karakterizira upravo tako – najviši most na svijetu. No, ovdje se stvari malo ‘kompliciraju’. Naime, on nosi tu prestižnu titulu ako se gleda njegova visina od dna njegovih stupova pa do njegove najviše točke, a ne sama nadmorska visina na kojoj se on nalazi jer onda ta titula ide u Kinu… Dakle, u opisanoj kategoriji ovaj je europski most prvak, a ‘krive’ su njegove impozantne dimenzije.

Vijadukt Millau broji 2460 metara u duljini, a viši je čak i od apsolutnog simbola Francuske, Eiffelovog tornja, te broji čak 336,4 metra. Nadvija se, odnosno premošćuje klanac rijeke Tarn, a za promet je službeno bio otvoren u prosincu 2004. godine. Njegova izgradnja, a ona je bila dugotrajan proces kao i samo razmišljanje i planiranje koje joj je prethodilo, koštala je oko 310 milijuna eura.

Ideja o podizanju predivnog gorostasa rodila se još 1980-ih godina. Naime, grad Millau grcao je u prometnim problemima. Svi oni koji koji su u ljetnim mjesecima, u sezoni godišnjih odmora, iz Pariza putovali put Španjolske nagužvali bi se upravo kod tog grada u dolini spomenute rijeke i situacija je postala nepodnošljiva, kako za stanovnike tog područja tako i same putnike jer su kolone na Rute Nationele N9 ponekad znale biti dugačke i više desetaka kilometara. Dakle, nešto se trebalo učiniti i 1986. godina pokazala se prijelomnom – odlučili su krenuti u akciju, dok je konkretna odluka o izgradnji mosta objavljena je 1991. godine.

Nije to bila jednostavna odluka… Dugo se razmišljalo kako i što, prepreku su predstavljale tamošnje duboke udoline i visoke planine. No, onda je, nakon nekoliko godina promišljanja, zaključeno da bi bilo najbolje premostiti cijelu dolinu, odnosno jednostavno spojiti dvije tamošnje visoravni.

Dvije su osobe bile ključne za izgradnju mosta koji danas slovi za jedan od najljepših na svijetu. Prvi je bio Michel Virlogeux, inženjer koji je dotad iza sebe imao već 100-tinjak mostova, uključujući Pont de Normandie. Drugi je bio Norman Foster, jedan od najboljih britanskih arhitekata. Njihova suradnja pokazala se vrlo uspješnom. Financiranje radova na sebe pak je preuzela građevinska tvrtka Eiffage, u zamjenu za 75 godina dugu koncesiju.

Naime, Virlogeux i Foster spojili su i ljepotu i inženjerska rješenja koja mogu odgovoriti na velika opterećenja koja most tog kalibra pretpostavlja. Pritom su pazili da ne nagrde okolni krajolik, već su pokušavali most uklopiti u njega. Svi se slažu da im je uspjelo… Sam vijadukt sastoji se od sedam stupova koji su visoki od 78 do 245 metara. Čelični piloni, odnosno tornjevi visoki su pak 87 metara, i sa svake strane broje 11 zatega. Kolnik je debeo oko četiri i pol metra.

Gradnja je započela 2001. i trajala oko tri godine, a na vrhuncu izgradnje u radovima je sudjelovalo oko 600 stručnjaka. Zahtijevala je preciznost, ali i korištenje tada najmodernijih tehnoloških rješenja i pomagala, a jedan od velikih izazova bio je vjetar. Iščitavanje vremenske prognoze postao je za voditelje projekta iznimno bitan dio svakodnevice. A takav je, bitan dio francuske svakodnevice, i nakon toga postao sam most za čiju je izgradnju ‘otišlo’ 127 tisuća kubičnih metara betona te oko 24 tisuće tona čelika. Trebao bi trajati, dali su garanciju graditelji, najmanje 120 godina.

Dakle, ne samo da je vijadukt postao istinska turistička atrakcija radi koje se, kako bi ga fotografirali, zaustavljaju tisuće putnika. S ciljem da ga vide uživio u područje se slijevaju i ljubitelji arhitekture. Isto tako, on je označio i točku prekretnice za regiju u kojoj je izgrađen, a koja se dotada smatrala zabačenom. Grad Millau postao je također turističko odredište – i to bez prometnih gužvi.