Dva sata od Zagreba nalazi se dolina koju Britanci zovu Provansa bez milijardera: “Vino je jeftino, a gužvi nema”

Postoji jedan pojas zelenila između Jadrana i Alpa koji već desetljećima nekako ostaje izvan glavnih turističkih ruta u Sloveniji. Autobusi svakodnevno voze prema Bledu, gužve se slijevaju čak i na malu, ali šarmantnu slovensku obalu, a Vipavska dolina i dalje živi svojim mirnim ritmom. Daily Mail ovaj dio nama susjedne zemlje nedavno je opisao kao „Provansu bez milijardera” te je nerazvikanu Vipavsku dolinu na slikovit način usporedio s jednom od najpoznatijih francuskih regija. Autora teksta u britanskom mediju posebno je iznenadilo to što se kvalitetna lokalna vina još uvijek mogu kupiti za samo nekoliko eura, ali i neobičan običaj prema kojem mještani pivo ne piju, već ga „jedu” za večeru. Potaknuti njegovom pričom, istražili smo po čemu je sve poznat ovaj dio Slovenije i kako organizirati opušten izlet u Vipavsku dolinu.

Vipavska dolina se proteže od Podnanosa do Nove Gorice i talijanske granice, u dužini od oko 45 kilometara. Sa sjevera je štite Nanos i Trnovski gozd, dok je na jugu od Krasa odvajaju vinorodna brda. Od Ljubljane je udaljena 50-ak minuta autocestom, od Trsta oko četrdeset, a iz Zagreba se do nje stiže za nešto više od dva sata. Drugim riječima, ovaj zeleni komadić Slovenije bliži nam je od brojnih popularnih odredišta na Jadranu.

Vipavska dolina nalazi se na zapadu Slovenije i kroz nju većim dijelom protječe rijeka Vipava. Poznata je po bujnim vinogradima, voćnjacima i fantastičnim vinima, a zbog blage klime i pejzaža prošaranog kamenim selima često je nazivaju i slovenskom Toskanom. Ipak, njezin karakter teško je svesti na usporedbu s bilo kojom drugom regijom.

Na ovom se području uzgaja najveći broj autohtonih vinskih sorti u Sloveniji. Najpoznatije među njima su zelen i pinela, dvije stare bijele sorte koje su gotovo potpuno vezane uz Vipavsku dolinu. Zelen, unatoč imenu, daje vino slamnatožute boje sa zelenkastim odsjajem i aromama jabuke, kruške i mediteranskog bilja. Pinela je svježa, lagana i voćna, a posljednjih godina ponovno se vraća i gotovo zaboravljena klarnica.

Uz njih se uzgajaju malvazija, rebula, sauvignon, merlot, barbera i cabernet sauvignon, a sve je više i prirodnih te biodinamičkih vina. Poseban karakter daje im tlo nastalo na laporu i pješčenjaku, mnogo sunčanih dana te snažna bura koja suši vinograde i smanjuje vlagu. Zato se ovdašnja vina često opisuju kao svježa, mineralna i izrazito prepoznatljiva.

U samom srcu doline nalazi se gradić Vipava, izgrađen oko jednog od najneobičnijih riječnih izvora u Europi. Krška voda izbija iz pukotina podno Nanosa na čak sedam stalnih izvora, a najvažniji među njima nalaze se samo nekoliko metara od glavnog gradskog trga. Izvori ne presušuju ni tijekom najvećih suša, a toliko su izdašni da je Vipava već na samom početku ozbiljna rijeka. Nakon gotovo 50 kilometara toka prelazi u Italiju i ulijeva se u Soču.

Preko riječnih rukavaca, izvora i kanala u gradiću je podignuto čak 25 mostova. Zbog njih je gradić Vipava dobio nadimak „slovenska Venecija”, a tu ćete usporedbu doživjeti još bolje ako posjetite palaču Lanthieri, čije pročelje ima prepoznatljive venecijanske elemente.

Još jedno iznenađenje skriva se i na vipavskom groblju. Naime, ondje stoje dva prava staroegipatska sarkofaga od crvenog granita, stara oko 4000 godina. U Vipavu ih je u 19. stoljeću donio Anton Lavrin, diplomat rođen u ovom gradiću koji je služio kao austrijski generalni konzul u Aleksandriji. Sarkofage je dopremio iz Gize, a poslije ih je pretvorio u posljednja počivališta članova svoje obitelji. Naime, u njima su pokopani njegovi roditelji i sin. Tako se usred malenog slovenskog mjesta, nekoliko tisuća kilometara od egipatskih piramida, nalaze spomenici iz doba faraona.

S Vipavom se povezuje i Leonardo da Vinci. Početkom 16. stoljeća proučavao je vodotokove Vipave i Soče te razmatrao mogućnost gradnje pokretnih brana koje bi Veneciji služile u obrani od osmanskih prodora. O tom manje poznatom dijelu njegova života danas govori stalna izložba u palači Lanthieri.

Život u Vipavskoj dolini već stoljećima oblikuje bura. Ovdje je ona prava sila koja doslovce utječe na izgled kuća, poljoprivredu i lokalnu kuhinju. Pojedini udari mogu premašiti brzinu od 200 kilometara na sat pa se na starijim kućama zato još uvijek mogu vidjeti veliki komadi kamenja položeni na crjepove, koji sprečavaju da ih vjetar odnese. Ulazi su smješteni na zavjetrinskoj strani, dvorišta ograđena visokim zidovima, a kuće zbijene jedna uz drugu kako bi se međusobno štitile. Čak su i stabla na najizloženijim položajima nagnuta u smjeru puhanja vjetra.

Mještani buru ipak ne smatraju samo problemom. Ona čisti zrak, rastjeruje oblake, suši grožđe i pomaže u tradicionalnom sušenju pršuta i drugih mesnih proizvoda. Bez nje Vipavska dolina ne bi izgledala, mirisala ni imala okus kakav ima danas.

Vipavska dolina nije zanimljiva samo ljubiteljima vina. Između vinograda i sela prolaze mirne asfaltirane ceste i makadamski putovi idealni za bicikliranje. Padine Nanosa, Gora i Trnovskog gozda nude brojne pješačke staze, a uzletišta Kovk i Lijak zbog povoljnih termičkih strujanja privlače paraglajdere iz različitih dijelova Europe Rijeka Vipava i njezini pritoci popularni su među ribolovcima, dok se mirnijim dijelovima rijeke može veslati na SUP dasci. Zahvaljujući blagoj klimi, većina aktivnosti dostupna je gotovo cijele godine, čak i kada su viši dijelovi Slovenije prekriveni snijegom.

Ipak, kraj ljeta i početak jeseni posebno su zanimljivi. Tada počinje berba grožđa, sela mirišu na mošt, a vinari otvaraju svoje podrume posjetiteljima. Budući da je riječ uglavnom o malenim obiteljskim vinarijama, dolazak i degustaciju dobro je unaprijed dogovoriti.