Za 10 dana ovaj europski otok mijenja državu! Turistima je pristup strogo zabranjen, mogu ga gledati samo s obale

Na krajnjem jugozapadu Francuske, odnosno na sjeveru Španjolske, postoji komadić kopna koji radi nešto što nijedan drugi otok na svijetu ne radi. Naime, svakih šest mjeseci uredno promijeni državu kojoj pripada. Zove se Otok fazana (Isla de los Faisanes na španjolskom, Île des Faisans na francuskom), a već za nekoliko dana ponovno prelazi iz jednih ruku u druge. Riječ je o sićušnoj prudini nasred rijeke Bidasoe, tik uz mjesto gdje se ona ulijeva u Biskajski zaljev. S jedne obale je španjolski Irun, s druge francuski Hendaye, a otočić leži točno na granici između dviju zemalja, u srcu Baskije. Većina prolaznika koji šeću uz rijeku uopće ga i ne primijeti.

A trebali bi, jer se radi o pravom malom geopolitičkom čudu. Otok je dug otprilike 200 metara, a širok četrdesetak, što ga čini najmanjim kondominijem na svijetu. Kondominij je pojam iz međunarodnog prava i označava teritorij nad kojim zajednički suverenitet dijele dvije ili više država. Ovdje su te države Francuska i Španjolska.

Kvaka je u tome što otok ne dijele istovremeno, nego naizmjenično. Od 1. veljače do 31. srpnja otokom upravlja Španjolska, a od 1. kolovoza do 31. siječnja Francuska. To znači da je otok u ovom trenutku u španjolskim rukama, ali 1. kolovoza vlast opet prelazi na Francusku.

Sama primopredaja mala je ceremonija koja se odvija dvaput godišnje, 1. veljače i 1. kolovoza. Časnici mornarica obiju zemalja okupe se na otoku, zastave se zamijene i suverenitet prijeđe iz ruke u ruku. Događaj se odvija pred kamenim spomenikom u središtu otoka, a ovakva se predaja dogodila već više od 700 puta. Publika nije pozvana. Pristup otoku ograničen je na te dvije godišnje ceremonije i rezerviran uglavnom za vojne i lokalne dužnosnike, dok organiziranih turističkih izleta nema.

Uostalom, tu i nema previše toga za vidjeti izbliza. Otok je nenastanjen, a jedini objekt na njemu kameni je monolit s natpisima na španjolskom i francuskom. No ono što mu nedostaje u kontekstu sadržaja, nadoknađuje poviješću.

Naime, upravo je ovdje, na neutralnom tlu koje nije pripadalo nijednoj strani, 7. studenoga 1659. potpisan Pirenejski mir, sporazum koji je okončao Francusko-španjolski rat započet još 1635. godine. Diplomati su se na otoku sastajali godinama, kroz čak 24 zasebne konferencije tijekom više od desetljeća, dok nisu ispregovarali mir. Sporazumom je ujedno povučena granica duž Pireneja koja u velikoj mjeri vrijedi i danas.

Mir je zapečaćen i kraljevskim brakom. Sljedeće godine, u lipnju 1660., španjolska princeza Marija Terezija prešla je preko otoka na putu prema Francuskoj i braku s Lujem XIV., opraštajući se od oca Filipa IV. i španjolskog dvora. Uređenje tog povijesnog susreta bio je, zanimljivo, jedan od posljednjih zadataka slavnog slikara Diega Velázqueza.

Naizmjenična podjela na po šest mjeseci osmišljena je kako bi se riješili sporovi između ribara s obiju strana i suzbio krijumčaraski problem u tom pograničnom području. Vrijedi napomenuti da zajednički suverenitet datira još iz 1659., dok je prema pojedinim izvorima konkretna formula izmjene dodatno regulirana kasnijim ugovorima iz Bayonnea u 19. stoljeću. Ime otoka, s druge strane, pomalo je varljivo. Kad je ovuda 1843. prošao pisac Victor Hugo, bio je razočaran jer nije zatekao nikakve fazane, nego tek pokoju kravu i par pataka.

Danas Otoku fazana prijeti neprijatelj s kojim se ne pregovara. Naime, rijeka ga polako nagriza, pa se otok kroz godine smanjuje, a o njemu se brinu gradovi Irun i Hendaye. Iako sve manji, ostaje jedan od rijetkih preživjelih primjera kondominija na svijetu i tihi podsjetnik da granica ne mora nužno značiti sukob. Barem ne ovdje, na dvjestotinjak metara kopna koje već stoljećima uredno mijenja vlasnika, bez ijednog ispaljenog metka.