Mali grad na Kvarneru ima čak dva dvorca, farmu magaraca, najbolju tunu i kolač od badema! Savršeno je mjesto za vikend izlet

U zagrljaju Bakarskog zaljeva, otoka Krka i Crikvenice smjestio se gradić s dva dvorca, prekrasnim morem i prirodom koja ga okružuje, dugom tradicijom ribarstva, fantastičnom hranom i jedinstvenim, opuštenim mediteranskim stilom života. Kraljevica je nerazvikani dragulj Primorja, jedan od onih gradova koje kad jednom otkrijete, uvijek im se vraćate. Osim mora, kulturne baštine i aktivnog odmora, Kraljevica privlači i svojim pričama koje sežu stoljećima u povijest, a mnoge od njih vezane su uz hranu, njezin uzgoj, ulov i pripremu.

U neka davna vremena, kad nam trgovine nisu bile na nekoliko koraka, a u njima proizvodi iz cijelog svijeta, ljudi su se hranili onim što u njihovom kraju uspijeva, što im priroda podari, a vješte ruke pretvore u najslasnija jela. Priče o starim sirotinjskim receptima koji danas ponovo osvajaju nova nepca uvijek kriju neka zanimljiva poglavlja, a jedno od takvih je mendulača.

Mendulača je rolada od badema, odnosno mendula, koja se priprema od ručno rađenog tijesta i nadijeva smjesom od mljevenih badema, šećera i korice limuna. U ovaj naizgled jednostavan desert utkana je priča o uzgoju badema, njihovoj njezi, dugim i napornim danima berbe i trenutku kad bi se oko mirisnog kolača na stolu okupile obitelji iz Šmrike i okolice.

Ksenija Bobuš iz Šmrike, umirovljena učiteljica i članica Udruge Stol, i danas se sjeća berbi mendula, tog napornog posla koji je okupljao obitelji i susjede i uz koji se pjevalo, šalilo i družilo. „Ljudi su doseljavali tamo gdje je bilo plodne zemlje i vode u vrtačama. Za moj zaselak, Grmane, govorilo se da ga bura preskače i da je temperatura uvijek za kaput toplija, a upravo je to odgovaralo mendulama. Sadile su se uz rub parcele, ljeti su davale hlad i u njihovom je podnožju i ljeti bilo povrća i salate,“ ispričala nam je gospođa Ksenija.

Bademi su se sušili i čuvali, a jedan se dio uvijek ostavljao za mendulaču. Ona bi se pekla na Badnjak, cijela kuća bi mirisala, a djeca su jedva čekala vratiti se s ponoćke i zagristi slasni kolač. „U tijestu je obavezna masnoća, mi smo imali svinju pa smo koristili svinjsku mast, a susjedi su imali kravu pa su dodavali maslo. Radilo se s onim što si imalo, a ako su bademi bili stariji i u nadjev bi se dodalo malo masnoće,“ otkrila nam je Ksenija Bobiš tajne ukusnog kolača.

Ljuske se nisu bacale, na području Šmirke i Kraljevice živjeli su „zero waste“ puno prije nego je taj pojam uopće skovan. Od ljuski se kuhao čaj kojem bi se dodala suha smokva i malo šipka. U tom mirisnom napitku uživalo se uz zalogaj ukusnog kolača.

Gospođa Ksenija pokrenula je inicijativu da se oživi tradicija izrade mendulače još prije dvadesetak godina, a priča je dodatno oživljena u sklopu projekta „Kvarner – Europska regija gastronomije 2026.“ Na službenom otvorenju manifestacije mendulača je u modernoj verziji predstavljena kao gastro proizvod ovog kraja i vrijedan dio lokalne baštine.

Uz identitet Kraljevice i okolice neizostavno je utkan i ribolov, konkretnije – tunolov. Po njemu je najpoznatije mjesto Bakarac, u kojem se u rekordnim godinama lovilo gotovo tri tone tune u sezoni. Zabilježeno je i da je najveća ulovljena tuna, davne 1930., bila teška nevjerojatnih 300 kilograma! Ta je duga tradicija i danas vidljiva na tunerama, starim promatračnicama koje su ribari koristili stoljećima, a oživljena je jedinstvenom manifestacijom „Tira, tira“ koja se održava u kolovozu, vikend prije Velike Gospe.

Renato Franko iz Udruge Tira, sportski ribolovac i idejni začetnik manifestacije, ispričao nam je zašto se tuna okupljala baš u vodama kod Bakarca, ali i otkrio kakva je situacija danas. „Zaljev je takvog oblika da bi tuna u njega utjerala svoju hranu, sitnu ribu, stjerala bi ih u klopku. Danas je tune puno manje jer je manje i srdela, ali mogu vam reći da se polako vraćaju. Zadnje dvije, tri godine ih je sve više, vjerojatno zbog toga što je temperatura mora porasla, a tuni to odgovara,“ otkrio nam je Renato.

Manifestacija „Tira, tira“ prikazuje kako se tuna lovila nekad i kako je izgledao ribolov koji je prehranio generacije ljudi iz Bakarca i okolice. Tunere su bile cijeli sustav za ribolov, koji je uključivao i ribarske kućice, straže… Ono što je danas sačuvano, a što zovemo tunere, zapravo su promatračnice, straže. Na njima bi ribari dežurali i izmijenjivali se 24 sata dnevno. „Kad bi ugledali tunu, viknuli bi „tira, tira“, tako su javljali drugima da je došla riba i po tom se uzviku danas zove naša manifestacija,“ ispričao nam je Renato Franko.

Otkud baš riječ „tira“? Naš sugovornik objašnjava kako bi tune napravile val pri plivanju kroz zaljev, znači „tjerale“ su more i od toga je zadržana riječ „tira“. Te su straže danas podsjetnik na stara vremena, izgledaju kao skakaonice u more, a jednom godišnje, na manifestaciji, ponovo oživljava njihova originalna funkcija. Jedan se ribar penje na stražu, drugi odlaze u zaljev i tako posjetiteljima prikazuju nekadašnje umijeće tunolova.

Da sve ne ostane samo na kolovoškom događanju i priči iz prošlosti, pobrinuli su se restorani i konobe iz Kraljevice i okolnih mjesta. Tamo se uživa u vrhunskim odrescima od tune, a poseban je specijalitet brodit od tune koji posjetitelji ne propuštaju kušati. Kad zagrizete u tu slasnu ribu, sigurno ćete se sjetiti njezine važnosti za ovaj kraj, kao i marljivosti i snalažljivosti ljudi koji su lovom prehranjivali svoje obitelji.

Iza tog jednostavnog, ali bogatog jela krije se i jedna zanimljiva priča iz prošlosti. Naime, tuna se nekada, zbog svoje vrijednosti, uglavnom prodavala, dok su ribari sitnu plavu ribu solili. Upravo su od ostataka iz mreža, ribe koja se nije mogla prodati ili je bila oštećena, nastajali prvi broditi od tune. U Bakarcu su se tune čak i posebno nazivale ovisno o veličini: od manjih „lukića“, teških tek nekoliko kilograma, do velikih „kadavera“ koji su prelazili i 150 kilograma. Upravo su lukići, zbog mekšeg mesa, bili idealni za pripremu brodita, a 1928. godina ostala je zapamćena kao „leto lukići“ zbog iznimno bogatog ulova.

Jedno posebno mjesto, koje će najviše razveselili najmlađe, nalazi se na samom vrhu Šmrike, točno na putu prema susjednom Križišću. Tamo se, u slikovitom okruženju, nalazi Farma magaraca i OPG Lucić, mjesto koje možete posjetiti, družiti se s magarcima, ali i kupiti vrijedno magareće mlijeko.

Ova čarobna farma danas se može pohvaliti s čak 24 magarca. A sve je počelo sasvim spontano, bez ikakvog konkretnog plana. Naime, vlasnici su djeci za 13. rođendan odlučili kupiti dva pulića. I naravno, čitava obitelj u njih se zaljubila na prvi pogled. „Jednom kad počneš raditi s njima, više ne možeš bez njih, jednostavno ih ne možeš ne voljeti”, ispričala je za Putni Kofer vlasnica Susanne Suzi Lucić.

Susanne svakog magarca zna poimence i sve ih tretira kao članove obitelji. ”Nisu svi isti, svaki ima neko svoje obilježje, karakter, izgled, boju, nijansu, prugicu po kojoj se izdvaja od drugih… Neki su mirniji, a neki nestašniji, baš kao i djeca,“ ispričala je vlasnica te otkrila kako preslatke njuške s Kvarnera voli i kamera. Naime, magarci s Farme Šmrika pojavili su se u jednoj Netflixovoj TV seriji, koja se prije nekoliko godina snimala u Opatiji.

Osim kao divno izletište, Farma magaraca poznata je i po domaćem magarećem mlijeku. Okus je blag, slatkast, a istraživanja su dokazala da pozitivno uteče na brojne procese u tijelu, kako kod djece i adolescenata, tako i kod odraslih. Konzumacija mlijeka povoljno djeluje na okoštavanje kostiju, koristi se kod bolesnika koji boluju od astme, bronhitisa, kroničnih upala kože te ima protuupalno djelovanje.

Svoj posjet Kraljevici i mjestima koja ju okružuju upotpunite uživanjem u lokalnom craft pivu u konobi Fran Krsto Frankopan. Oni nude dvije vrste craft piva čija su imena vezana uz Kraljevicu. Gajetanska je sezonska IPA koja je dobila ime po groti u uvali Carovo koju lokalno stanovništvo dobro poznaje, a Škveranka, blond ale pivo slično lageru, je svojevrsna zahvala svim ženama koje su radni vijek provele u škveru, ne samo u Kraljevici. Osim za konzumaciju, oba su piva i savršeni suvenir iz Kraljevice!