U nedjelju smo u praznom Zagrebu posjetili potpuno pusta jezera koja su prepuna vode! Ljude smo mogli nabrojati na prste

Odgovorno tvrdim da je najljepše razdoblje u Zagrebu od 1. kolovoza pa do Gospe. Da, prevruće je. Istina, puno je lokala zatvoreno zbog kolektivnih godišnjih. Ok, grad je raskopan. Puno je argumenata za bijeg na more u špici sezone, ali te prazne ceste, slobodna parkirna mjesta i rasterećenost onih koji dijele ljepljivu ljetnu zagrebačku svakodnevicu zaista se može doživjeti samo ta dva mjeseca u godini.

Velika Gospa ove je godine pala na vikend, i čini mi se da je to bio jedan od „najpraznijih“ vikenda ove godine. Razmišljajući gdje da malo pobjegnemo među stabla, a u nedostatku vremena za ozbiljniji izlet, našli smo se u jednom od posljednjih komadića prave divljine u Zagrebu.

Na oko šest kilometara pješake udaljenosti od Trga bana Jelačića nalaze se jezera Savica. Nisu to jezera za kupanje, nisu ni za ispijanje kave na obali, nema asfaltirane šetnice ni kamina za roštiljanje. Ovdje je priroda zaista ostala u svom izvornom obliku, a ljudska se intervencija vidi tek u nekoliko klupica, par drvenih mostića i kućici za ribiče.

Malo je mjesta u Zagrebu koja godinama ostaju ista. Neka nekoć nerazvikana mjesta, koja su dugo posjećivali samo ljudi koji žive u blizini, poput primjerice Dotrščine, s vremenom su postala prilično popularna, parking se vikendom napuni do zadnjeg mjesta, počelo se dolaziti iz svih krajeva grada. Ali jezerima Savica to se nije dogodilo. Izgleda da takva divlja, neušminkana priroda ipak nije toliki magnet kao ona u kojoj možemo popiti kavu i otići na toalet. I dobro da je tako.

Jezera Savica nalaze se na jugoistoku grada, nedaleko od istoimenog kvarta. Kompleks je to koji broji čak 12 jezera, od kojih neka imaju zaista zanimljiva imena. Jeste li, primjerice, znali da Zagreb ima Labuđe jezero? Cigansko? Jezero Hawai? Ostala imena koja su kroz vrijeme nadjenuta jezerima su Ušće, Veliko jezero, Mazutara, Mala graba, Žuta graba, Lopočara, Vrbova, Plavac i Potkova. Labuđe jezero u nekim se izvorima navodi kao jezero Stara Savica. Kako god se zvala, ona su oaza mira ribičima koji se tamo okupljaju i vode o njima brigu.

Ribiči su jedini izletnici koje smo jučer sreli. Neki su sami, neki u većim i manjim grupama, svi vidno dobro raspoloženi. Smješteni su većinom na dijelu uz cestu, pa kad smo se od njega odmaknuli, imali smo puteljke samo za sebe. Iznenadilo nas je da su jezera puna vode, čak i bogatija vodom nego kad smo zadnji put bili. Nakon tužnog prizora koji nas je nekidan dočekao na Bundeku, to nam je bilo drago vidjeti.

Šetnja jezerima može trajati nekoliko minuta, a možete stazicama lunjati i par sati. Sadržaje poput kafića i hladnjaka sa sladoledom nemojte očekivati, ovdje se dolazi zbog kratkog bijega od asfalta i betona. Ako želite ostati duže i napraviti piknik, slobodno ponesite vodu i nešto za prigrist. No svoj ćete otpad ponijeti sa sobom: koševi za smeće su rijetkost ili ih možda uopće nema: mi ih nismo vidjeli.

Točna lokacija jezera je između Mosta mladosti i Domovinskog mosta, sa sjeverne strane Save, nedaleko od nasipa. Pripadaju naselju Savica Šanci i prostiru se uz zapadni rub Petruševca. Do njih je najlakše doći ako krenete u smjeru Toplane na Savici, te, nakon što prođete uz njezin visoki dimnjak, produžite još nekoliko stotina metara uz nasip.

Možda vam sve ovo zvuči dosadno. I to je u redu. S razlogom su jezera Savica manje posjećena zelena oaza Zagreba. ali ako volite prirodu, mogla bi vam se svidjeti kao nama. Dočekat će vas bistra voda, patkice i labudovi, visoka stabla, lopoči, šaš… I pjev ptica. I to kakav! Glasan i zvonak, baš kakav je idealna zvučna pozadina za istraživanje ove ljepote.

Ovdje vlada mir prirode, koji je, uz šetnice koje vode od jednog do drugog jezera, jedina, i ona najbolja, posjetiteljska ponuda. Većina ljudi koje ćete susresti u šetnju su ribiči, mirni i tihi ljudi koji uz svoj štap i cvrkut ptica mogu provesti cijeli dan. U prolazu će vam ljubazno kimnuti, a od vas očekivati samo da poštujete mir i ljepotu mjesta na koje ste došli, bez stvaranja buke i ostavljanja smeća.

Od 1991. godine jezera Savica imaju status značajnog krajobraza i ornitološkog rezervata, zbog čega na tom području nije dozvoljena gradnja i zahvati koji bi narušili obilježja koja su im priskrbila taj stupanj zaštite. Jezerima upravlja ustanova Priroda grada Zagreba, a za njih brine sportsko ribolovno društvo Peščenica Savica koje je i zaduženo za izdavanje ribičkih dozvola.

“Značajni krajobraz Savica predstavlja kompleks močvarnih staništa s lijeve obale rijeke Save. Ona je prirodni rukavac Save, nasipom odvojen od rijeke i dijelom zatrpan. Ali još uvijek od iznimno velike vrijednosti za zaštitu prirode. Krajobrazne vrijednosti Savice jedinstvene su i značajne na razini Grada Zagreba. Danas je Savica jedini preostali rukavac uz rijeku Savu od granice sa Slovenijom pa do pred Sisak i ujedno jedino močvarno područje u samome Zagrebu. Sastoji se od velikog dobro očuvanog rukavca Save i niza napuštenih šljunčara obraslih vodenom i močvarnom vegetacijom koje su kroz godine poprimile svojstva vrijednog poluprirodnog staništa. Područje je važno za gniježđenje, prehranu i zimovanje brojnih vrsta ptica,” navode na stranici ustanove Priroda grada Zagreba.