Skrivene ljepote Balkana koje turisti još nisu otkrili: na ovim nestvarnim mjestima osjećat ćete se kao da ste dio neke bajke

Dalmatinci vole ispijati kavu satima i po tome su jedinstveni. Hrvati, Srbi i Bosanci obavezno podgrijavaju sarmu devet puta i grijeh je ako se samo jedan komad baci. Također, nekoliko puta tjedno se nešto mora pojesti „na žlicu”, kosa se nakon tuširanja obavezno suši, a domaći lijek za sve bolesti je rakija. Tako otprilike stranci vide ljude na Balkanu i ove stvari, osim njih, ne radi gotovo nitko. I nema ništa loše u tome. Balkanci su u svijetu poznati po svom humoru i gostoljubivosti i vjerojatno ne postoji osoba koja se neće složiti s tim. No, isto tako, ova prekrasna povijesna regija prepuna je neotkrivenih prirodnih atrakcija koje svakako zaslužuju puno više pozornosti. U nastavku smo izdvojili nekoliko manje poznatih mjesta na kojima ćete se osjećati kao da ste dio neke bajke!

Ovog je ljeta cijelu regiju obišla vijest o tome da Bosna i Hercegovina ima prvi lokalitet koji je samostalno uvršten na listu UNESCO-ove svjetske baštine – Špilju Vjetrenica. Prestižna titula zasigurno će pridonijeti da više ljudi sazna za ovo nevjerojatno mjesto koje je od prekrasnog Mostara udaljeno 80, a od Hrvatske i Jadranskog mora svega 12 kilometara.

U čarobnoj Vjetrenici otkriveno je oko 7014 metara podzemnih kanala. Ljepotu ove špilje teško je opisati riječima. Bilo da hodate kroz njezine spektakularne hodnike i dvorane ili se divite sigama, jezercima (a ima ih čak 135), vodopadima, stalnim potocima i manjim periodičnim tokovima koji vam pred očima brzaju u različitim smjerovima, osjećat ćete se kao da ste dio neke nestvarne bajke.

Ovo nevjerojatno mjesto nalazi se jugu Srbije, a čine ga 202 „kamene figure“ poslagane na južnim obroncima planine Radan. Ovaj neobičan fenomen nastao je djelovanjem prirodnih elemenata, a sami su stupovi visoki od dva do 15 metara. Promjer im je od dva do šest metara u bazi, te jedan do dva metra pri vrhu. Zahvaljujući svom nadasve neobičnom izgledu, ali i činjenici da vjetar dok puše kroz tu kamenu šumu proizvodi neobične zvukove, lokalitet je oduvijek bilo predmet interesa, ali i svakakvih legendi.

Brojnim predajama doprinijela su i dva neobična izvora mineralne vode. Jedan se zove Đavolja voda te je vrlo hladan, a voda koja iz njega izvire je iznimno kisela. Drugi se izvor zove Crveno vrelo. Prema jednoj priči, lokalitet je dobio ime jer je lokalno stanovništvo vjerovalo da su kameni stupovi vragovi koji se bore za prevlast. Prema drugoj legendi, stupovi su nastali u borbi vraga i dobre vile, a dok su neobični tornjevi „okamenjena svadbena povorka“.

Jedna od najljepših, nerazvikanih prirodnih atrakcija u Albaniji je izvor Plavo oko. Uživanje u ovom fenomenu dugo je bilo rezervirano za pripadnike elite, dok je javnost dobila pristup tek u devedesetima. Plavo oko, u originalu „Syri i kaltër“, je izvor vode i prirodni fenomen koji se nalazi u blizini sela Muzinë. Najbliže popularno ljetovalište je šarmantni grad Saranda, udaljeno tek 25 kilometara, a izvor je lako naći u blizini ceste koja povezuje Sarandu i Gjirokastru.

Plavo oko, popularna turistička atrakcija, fascinira bistrom, plavom vodom s mjehurićima na površini, a dio je prirodnog rezervata koji se prostire na površini od 180 hektara. Okružen je šumom hrasta i divljim smokvama, koji cijeloj lokaciji daju još ljepši i bajkovitiji izgled. Zanimljivo je da njegova dubina do danas nije poznata. Zna se da je izvor dubok više od 50 metara jer je to maksimalna dubina do koje su se ronioci uspjeli spustiti.

Okruženo planinskim masivima Maglićem, Biočem, Volujkom, Vlasuljom i Trnovačkim Durmitorem, čiji vrhovi prelaze 2000 metara, magično Trnovačko jezero jedna je od najljepših atrakcija susjedne Crne Gore. Srcolikog je oblika, nalazi se na 1.517 metara nadmorske visine, a znanstvenici pretpostavljaju da je ledenjačkog porijekla. Tijekom zimskih mjeseci jezero je često smrznuto, uz obilan snijeg koji se zna zadržati i do ljeta, kada brojni planinari i ljubitelji prirode dolaze u velikom broju kako bi uživali u njegovoj netaknutoj ljepoti.

Trnovačko jezero, dugačko 825 i široko 715 metara, pruža pogled na površinu koja oslikava okolne planine i stvara divnu panoramu koja oduzima dah, pozivajući vas da zastanete i uživate u tišini kakvu samo priroda može pružiti. Na okolnim proplancima, konji uživaju i upotpunjuju cijelu, opuštajuću atmosferu. U ljetnim mjesecima, svakako ne propustite priliku okupati se u jezeru! Prosječna temperatura, bez obzira na njegove velike nadmorske visine, iznosi 20°C i više.

Ako vas put nanese u „grad roda“ ili „vrata spačvanskog bazena“, kako ponekad nazivaju Otok, gradić u Vukovarsko-srijemskoj županiji, jednu stvar nikako ne smijete propustiti. Otočki virovi neobično su mjesto, i dan danas bez definicije, „skriveno“ u Spačvanskoj šumi, najvećoj cjelovitoj šumi hrasta lužnjaka u Europi, zelenom prostranstvu velikom čak 40 tisuća hektara. Kažemo bez definicije, jer tako se barem čini. Naime, Otočki virovi nisu jezero. Nisu ni rijeka, ni potok, ni močvara. Nisu ništa od toga, a opet nikada ne presušuju, iako im vodostaj jako varira pa „koketiraju“ s rijekom Spačvom, a preko nje i s Bosutom i Savom. Otočki virovi su hidrodinamički svijet za sebe, većini još uvijek nepoznat i neotkriven.

Stručnjaci imaju svoje objašnjenje. Vjerojatno su za sve pobrojane karakteristike, kažu, krivi svojevrsni sustav spojenih posuda i visoke podzemne vode. No, kako god bilo, Otočki virovi prostiru se na površini od oko 79 kilometara četvornih. Dugački su najmanje 18 kilometara, a široki od 60 do 100 metara. Ponekad ih se, zbog njihove ljepote, naziva „malim Kopačkim ritom“, a dio su i ekološke mreže Natura 2000.