Prekrasna zagrebačka park šuma krije burnu i mučnu povijest, a danas je mirno mjesto idealno za laganu obiteljsku šetnju
Želite šetati, ali se pritom ne umoriti previše. Niste za uzbrdice Medvednice, ali ne želite baš ni asfalt Jaruna. Maksimir je divan, ali radije biste mjesto s nešto manje ljudi. Nema sumnje, stanovnici Zagreba zaista imaju ogroman izbor parkova i zelenih površina na kojima mogu provesti slobodno vrijeme i odmaknuti se od asfalta. Pa ipak, povremeno se susretnu s nedoumicama poput ovih s početka teksta. Na sve njih odgovor je isti – park šuma Dotrščina.
DO PRIJE NEKOLIKO GODINA POSJEĆIVALI SU JU SAMO LJUDI KOJI ŽIVE U SUSJEDSTVU
Smještena na istoku grada, Dotrščina je do prije nekoliko godina široj javnosti, koja ne živi u susjedstvu, bila relativno nepoznata. Tijekom lockdowna, kad su ljudi u velikom broju počeli otkrivati prirodu, iz sjene obližnjeg Maksimira izašla je i „Dotka“, kako neki od milja zovu Dotrščinu. Prije samo pet godina, na prelijep, sunčan i neradni dan, na njezinim ste stazama mogli biti praktički sami. Samo dvije godine kasnije, postalo je vikendom teško naći mjesto za parking. No, jednom kad uđete u šumu, njezino prostranstvo vas obuzme, gužva se rasprši, shvatit ćete da je ona i dalje idealno mjesto za izlet i kratku gradsku šetnju.
DOTRŠČINA JE ISPREPLETENA PJEŠAČKIM STAZAMA KOJE NISU STRME I VOLE IH OBITELJI S DJECOM, TRUDNICE, UMIROVLJENICI…
Park šuma i spomen područje Dotrščina nalazi se u Dubravi, nedaleko od Maksimira i KB Dubrava. Na ulazu u park, uz cestu, uređeno je parkiralište, no vikendom ono često nije dovoljno za sve šetače pa probajte doći ranije ili potražite mjesto u nekoj od okolnih uličica. Šumsko područje površine oko dva četvorna kilometra isprepleteno je uređenim pješačkim stazama, na nekim su dijelovima postavljene i klupice, a uz put je postavljeno dovoljno koševa za smeće. No, ono po čemu je ova šuma uistinu posebna je burna povijest koju krije i na koju sjećanje čuvaju očuvani spomenici.
TU NEMA KAFIĆA, ŠTANDOVA SA SLADOLEDIMA, BALONIMA, LIZALICAMA…
Staze na Dotrščini nisu strme, a osim ako ne silazite s obilježenih puteva, hodat ćete po kamenim stazicama. Površinom je velika, no staze kruže i nastavljaju se jedna na drugu pa možete sami birati hoćete li hodati pola sata ili tri sata istraživati sve njezine kutke. Nema kafića, štandova sa sladoledom i onih koji prodaju lizalice i balone, pa među drvećem ove šume ipak možete doživjeti veći mir i stapanje s prirodom u odnosu na obližnji Maksimir. A ako ste zainteresirani za povijest, iz njezinih ćete spomenika naučiti puno o mučnom vremenu Drugog svjetskog rata.
SPOMEN PODRUČJE UREĐENO JE 1968., A DANAS JE ZAŠTIĆENO KULTURNO DOBRO
Na području Dotrščine u vrijeme ustaškog režima u vrijeme Drugog svjetskog rata ubijeno je na tisuće nedužnih ljudi. U to je vrijeme šuma bila izvan administrativnih granica grada, a opet dovoljno blizu da se prikrije masovni zločin. Ljudi, većinom Židovi, Srbi i istaknut antifašisti i komunisti, strijeljani su i bacani u jame. Dotrščina se smatra jednim od najvećih stratišta Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Njezin je južni dio uređen kao spomen područje. Spomen-područje prvi je put sustavno uređeno 1968. godine, a danas ima i status zaštićenog kulturnog dobra.
PARTIZANSKI SPOMENICI ČUVAJU SPOMEN NA ŽRTVE USTAŠKOG REŽIMA
Park je pun spomenika žrtvama fašizma velikih kipara kao što su Vojin Bakić, Branko Ružić i Kosta Angeli Radovani. Prostorni dizajn povjeren je Josipu Seisselu, Sonji Jurković, Dragutinu Kišu i drugima. Posebno je potresna Dolina grobova, uređena na stvarnom stratištu, na kojem su skulpture nepravilnog oblika prekrivene bršljanom, a na mramorne su ploče uklesani stihovi Ivana Gorana Kovačića i Jure Kaštelana.
