Ovaj hrvatski otok nazivaju spomenikom neodlučnosti: na njemu nitko ne živi, a prema legendi nastao je zbog svađe bogova

Spomenik jedne neodlučnosti. Tako ga zovu zbog jedne davne legende, čiji se redci miješaju s pjenom valova. Priroda ga je podignula usred ‘trokuta ljepote’ koji čine Lastovo, Korčula i Mljet, od kojih je redom udaljen devet, dvanaest i osam nautičkih milja. No, tom djelu majke prirode ljudi su dali važnu zadaću, da ih svijetlo koje s njega puca na pučinu upozoravana na opasne grebene i plićine u moru… Otok Glavat sve je to. Savršeni miks ljepote, predaje i svjetionika.

Oduzima dah svojom ljepotom, pogotovo kad ga se gleda iz zraka. Doista izgleda kao da je Majka priroda uzela dlijeto i boje pa krenula rezbariti kamen i bojati ga. Gotovo je pravilno okrugao, a njegovu obalu čine velike stijene nalik na okrhnute ploče koje se spuštaju u tirkiz koji pak zatim prelazi u duboku plavu. Usred tog obruča od sivila, zelena mrlja, a posred nje ljudskih ruku djelo: krasan svjetionik. Slovi on za jedno od najvećih svjetioničarskih zdanja na hrvatskoj strani Jadrana. S obalom ga, poput dviju otočnih ‘žila’, spajaju dvije staze. Obje su popločene, a vode do sidrišta za brodove.

Svjetionik inače datira iz 1880-ih godina, površina mu je 220 metara četvornih, a njegova svjetlost koja svijetli s kule visoke 19 metara, no ukupne nadmorske visine od njih 45, ima domet od 22 milje. Sve je to godine predstavljao je rado viđeni prizor i spas za moreplovce, a zaveden je i u registar kulturnih dobara Hrvatske, u kategoriji graditeljske baštine.

Otok Glavat nalazi se inače u lastovskom kanalu i najistočniji je otok lastovskog arhipelaga. Spada u Vrhovnjake, nenaseljenu skupinu otočića. Podmorje koje ga okružuje, prepuno stijenja i špilja, raj je za ronioce, a otok je poznati po svojoj mikroklimi. Naime, na njemu pada nešto više padalina nego na drugim pučinskim otocima u njegovu susjedstvu radi koje ga krasi i njegovo zelenilo. Doduše, ipak je riječ o grmolikoj, skromnijoj vegetaciji.

Osim ljepote, ono čime se otok Glavat izdvaja jest legenda o njegovu nastanku. Ona, navodi se na turističkim stranicama Hrvatske, kaže da se grčki bogovi nisu mogli odlučiti koji je otok najljepši. Birali su između Mljeta, Korčule i Lastova i svatko je zagovarao svoj izbor i dogovara nije bilo na vidiku. Onda je Zeus (u nekim verzijama priče Posejdon) odlučio stati na kraj toj raspravi te je na otoke poslao svog izaslanika. Zadaća mu je bila jednostavna: trebao ih je uživo promotriti i donijeti odluku koji je najljepši. No, i sam poslanik je zapeo u istu zamku u kojoj su već bili bogovi. Nije se mogao odlučiti koji bi od ta tri otoka mogao nositi tu titulu. Naposljetku je njegova neodlučnost dozlogrdila bogovima te su ga, za kaznu, odlučili okameniti: pretvorili su ga u otočić Glavat.

No, svjetionik na otoku Glavat samo je jedan od pamtljivih svjetionika u tom području. Jedan se primjerice nalazi na otoku Sušac, najzapadnijem otoku lastovskog arhipelaga. Tamo svjetionik stoji na južnom dijelu otoka, na nadmorskoj visini od 80 metara. Drugi koji plijeni pažnju jest svjetionik Struga na samom otoku Lastovo. I on je smješten na vrhu litice, a s njega se pruža neometani pogled na pučinu. Nalazi se na južnoj strani otoka, i to na ulazu u jednu od najvećih, ali i najljepših uvala na samom otoku. Poznata je svijetu pod imenom Skrivena Luka.