Opjevani pučinski otok ima samo jednog stanovnika i prekrasan svjetionik koji i danas brižno čuva pomorce

Ne ne bojim se juga, Ne bojim se bure, Ne bojim se neba, Dubine ni dna, Podivljali valovi me uzalud jure, Na krilima vjetra poletjet ću ja… Nema puno pjesama posvećenih nekom otoku, a da se taj otok u pjesmi uopće ne spominje. Otok o kojem govorimo je Sušac, a pjesma Sušac Blues Daleke obale. Pučinski je to otok, nekad smješten na važnom putu između Hrvatske i Italije, a danas važan zbog svjetionika koji pomorcima osvjetljava put. Upravo u svjetioniku danas živi njegov jedini stanovnik.

Otok Sušac mitsko je mjesto mornara i pomoraca, što je vidljivo iz poznate pjesme. Nalazi se gotovo na sredini Jadranskog mora, dio je Parka prirode Lastovsko otočje, a od Lastova je udaljen 23 kilometra. Nautičare fasciniraju njegovi strmi grebeni na čijem se vrhu nalazi gruba makija, neobičan oblik i bogato podmorje, a najviše od svega svjetionik, koji je zaštićen kao kulturno dobro republike Hrvatske.

Danas, prema popisu stanovništva iz 2021., Sušac ima tek jednog stanovnika, svjetioničara. No u povijesti je unatoč nezahvalnom položaju vrvio životom, a zabilježeno je da je nekad imao i 200 stanovnika.

U prapovijesti je otok Sušac bio naseljen Ilirima, u srednjem je vijeku bio središte benediktinaca, a od 15. stoljeća na otoku su postojala dva mala sezonska ribarska naselja s barakama koje su koristili ribari s Lastova, Visa i Korčule. U posljednjih je 100 godina najviše stanovnika popisano 1953. godine, njih 24, a 1991. godinu otok je dočekao sa sedam stanovnika.

Površina otoka je 4 četvorna kilometra, a duljina obale 16,3 kilometra. Svjetionik je smješten na jugoistočnom dijelu otoka, na litici iznad uvale Trešjavac, a u njemu je moguće i unajmiti smještaj! “Svjetionik je izgrađen 1878. godine na najvišem vrhu južnog dijela otoka. S južne strane izuzetno je strm, a litice se obrušavaju u duboko i bistro more koje nakon bure ima prozirnost i do tridesetak metara dubine. Jugoistočna strana otoka blago se spušta prema moru te obiluje lijepim uvalama i stazama za šetnju.

Zgrada svjetionika je kamena jednokatnica s kulom nad sredinom objekta na nadmorskoj visini od 80 metara. U prizemlju su stanovi svjetioničara, a na katu su dva potpuno opremljena četverokrevetna apartmana s prekrasnim pogledima. Svjetionik posjeduje vlastitu cisternu, a električnu energiju osiguravaju sunčani kolektori s akumulatorskim baterijama,” opisuje Turistička zajednica Lastova otok Sušac.

Svjetionik nije jedini svjedok prošlosti i važnosti otoka. Na otoku se mogu vidjeti brojna arheološka nalazišta, ruševine dvije crkve, Svetog Nikole iz 12. i Svete Marije iz 15. stoljeća, te ostaci nekadašnjih kućica i Baraka, maslinika i polja. “Jedini stanovnici su svjetioničari, a na drugom dijelu otoka povremeno boravi i pastir koji se bavi uzgojem ovaca. U klisurama sjeverne obale priroda je stvorila morsko jezerce u koje se može ući ronjenjem kroz pećinu na petnaestak metara dubine,” navodi TZ Lastova.

Otok Sušac zaista je biser Jadranskog mora, udaljen, pomalo divlji, naizgled nedostupan. Posjetiti ga možete s iskusnim mornarima, roniocima koji poznaju njegovo prekrasno podmorje, lokalnim ribarima s okolnih otoka… Samo ćete tako, kroz krajolik i njihove priče, dobiti pravu sliku o tome zašto je Sušac poseban. I zašto itekako zaslužuje pjesmu.