U Sloveniji se nalazi jedno od najvećih povremenih jezera u Europi: vidljivo je samo nekoliko mjeseci godišnje

Jesen je čarobno doba godine kad su promjene u prirodi najočitije. A ako želite iz prve ruke svjedočiti fenomenu koji već stoljećima ne prestaje oduševljavati čovječanstvo, dovoljno vam je skoknuti do susjedne Slovenije. Jer upravo ondje nalazi se veličanstveno Cerkniško jezero, jedno od najvećih povremenih jezera u čitavoj Europi.

Pojavljuje se svake godine na krškom polju, između Javorničkih planina s jedne strane ((1268 metara) te Bloške visoravni i Slivnice s druge (1022 metra), a sve troje pripadaju Dinarskim Alpama. U sušnom dijelu godine jezero nestaje pa se ondje može šetati, veslati, loviti ribu, kajakariti…

Ovo jedinstveno jezero u južnom dijelu krškog Cerkniškog polja u jugozapadnoj Sloveniji obično je vidljivo oko osam mjeseci godišnje. U normalnim uvjetima ima površinu od 22 kilometra kvadratna, a kad mu vodostaj poraste, ista iznosi oko 26 kilometara kvadratnih. Prosječna dubina mu je 6,1 metar, no na nekim mjestima ono je duboko i desetak metara. Kad je puno, Cerkniško jezero najveće je u čitavoj Sloveniji.

Isto se prvi put spominje još u antici, kad ga je grčki geograf Strabon u svojoj ”Geografiji” nazvao močvarom Lugeon, no na kartama Europe pojavljuje se tek od 15. stoljeća. U studenom 1687. godine kranjski polihistor Janez Vajkard Valvasor prvi je istraživao njegovo funkcioniranje, što mu je osiguralo članstvo u Kraljevskom društvu u Londonu.

Važnost povremenog Cerkniškog jezera nadilazi granice Slovenije. Danas je ono, s Rakovim Škocjanom i Križnom jamom, proglašeno međunarodno važnim močvarnim područjem, a zbog važnosti za život ugroženih ptica proglašeno je i područjem Natura 2000.

Ovo čudo prirode orijentirano je u dinarskom smjeru i to od sjeverozapada prema jugoistoku. Najveće naselje na granici jezera je Cerknica, koja je smještena na njegovoj sjevernoj strani. Cerkniško jezero ne samo da je dom različitim biljkama, već je i iznimno važan resurs divljih životinja. Ondje se, naime, gnijezde mnoge ptice, a dosad ih je evidentirano čak 303 vrste!

Samo jezero dugo je 10,4 i široko 4,7 kilometara, a s nizom podzemnih rezervoara ili špilja ”komunicira” kroz brojne otvore. Ljeti, kad su oborine slabe, jezero se potpuno isprazni, a dno mu prekrije bogata vegetacija. No kad počnu padati obilne jesenske kiše ili kad se u proljeće topi snijeg, ono vrlo brzo vraća svoj uobičajeni volumen.

Jezero može poplaviti čitavo Cerkniško polje kad je dotok vode u njega veći od otjecanja iste. Tad mu površina naraste do 38 kilometara kvadratnih. A voda u Cerkniško jezero stiže podzemnim putevima s Bloške i Vidovske visoravni, iz Loške doline i ispod Javorničkih planina.

Jedini površinski dotok je rijeka Cerkniščica. Jezero je bogato i ribom, koja nestaje i vraća se s vodom. Vladarica podvodnog svijeta je štuka, a tu su i crvenperke, šarani, grgeči, klenovi, potočne pastrve…

Ljudi su od pamtivijeka bili čvrsto povezani s povremenim Cerkniškim jezerom. Tako se oko njega živjelo još u kameno doba. Generacije vrijednih ruku pomogle su oblikovati karakterističan krajolik na vlažnom tlu jezerskog bazena i održavati poplavne livade, koje su i danas stanište mnogim ugroženim biljkama te životinjama.