Posjetili smo zagrebačku piteriju koja sve radi po originalnoj sarajevskoj recepturi: burek i krumpiruša su božanstveni

Postoje mjesta na koja je teško doći slučajno, za koja treba znati da bi ih se pronašlo. Jedno od njih je Burek.ba, piterija koja se nalazi u zagrebačkom kvartu Vrbik. Smještena je tik uz dva fakulteta, Brodogradnju i Filozofski, pa vjerujemo da su studenti česti i vjerni gosti, ali na dobrom je glasu diljem grada. Stoga smo se i mi uputili provjeriti što nudi ova buregdžinica i piterija, malena veličinom, ali velika ponudom i okusima.

“Autentični raj za ljubitelje tradicionalnih bosanskih pita u samom srcu Zagreba”, stoji na njihovoj web stranici. Plehovi ispunjeni mirisnim smotuljcima od tijesta, koji nestaju brzinom svjetlosti, kao da potvrđuju tu tvrdnju. Vlasnici iz Sarajeva htjeli su u Zagrebu ponuditi ono što se kod njih uživa “pod normalno”, i to kao obiteljski obrok ili zalogaj s nogu.

Burek ovdje podrazumijeva meso, točnije junetinu, a postoji i šareni burek, odnosno kombinacija mesa i krumpira. Od pita su u ponudi sirnica, zeljanica, tikvenica i krompiruša. Nude i maslenicu u običnoj (sir) i verziji sa špinatom. Bureci i pite dostupni su u rezanom obliku, kako smo ih mi uzeli, ili u premium izdanju – u plehu. Za slatko su se pobrinuli uz pitu od jabuka, baklavu (orasi i pistacija) te hurmašice.

Ovaj put odabrali smo burek, sirnicu i krompirušu te pitu od jabuka. Cijene su izražene po kilogramima, tako kilogram bureka košta 18,50 eura – za referencu uzeli smo pet prutića bureka, vaganje je pokazalo da su težili 0,325 kilograma te koštali 6,01 euro.

Sirnica košta 16,50 eura za kilogram (četiri prutića od 0,300 kg koštala su 4,95 eura), te krompiruša po cijeni od 13,50 eura za kilogram (dva prutića, 0,16 kg, koštala su 2,16 eura). Kilogram pite od jabuka košta 13 eura, a izračun cijene ide po istom principu: prvo na vaganje pa na plaćanje. Sve cijene i ponudu možete pogledati na njihovoj stranici, preko koje možete i naručiti pite za doma.

Sve slane pite motane su na isti način, slagane u tanke redove, s nešto debljim, masnijim tijestom, baš kako burek, odnosno pita treba biti. Nadjeva od junetine ima dovoljno i nalazi se u sredini, a oko njega je nekoliko slojeva tijesta. Meso je mljeveno i odličnog okusa, resko začinjeno paprom, osjeti se i bijeli luk, ali začini su decentni. Tijesta ima taman toliko da obgrli meso, ali ne da preuzme priču, pa da od bureka dobijete slojeve masnog tijesta, s nešto mesa na rubovima. Hrskavo na vrhu i dnu, mekano na dijelovima gdje se prutići dodiruju i iznutra. Ovo je burek kakav bismo očekivali u gostima kod vrijedne sarajevske bake.

Sirnica, koju u našim krajevima često zovu burekom od sira, također je u ovakvoj vrsti motanja, red po red, te zaista više podsjeća na “štrudlu” odnosno pitu od sira. No tijesto je i tu nešto deblje, onako kako očekujemo od svakog bureka koji drži do sebe. Sir je dovoljno slan, ali ne previše, i ravnomjerno je raspoređen po tijestu. Ovaj način motanja bureka nam se svidio jer je praktičan za jedenje iz ruke, odnosno u hodu.

Krompiruša u Burek.ba također je vrijedna pažnje, naravno ako volite ovu pitu od krumpira, imate našu preporuku da isprobate i njihovu verziju. Na vječno pitanje, treba li krumpir biti riban ili u kockicama, ovdje nema dileme i krumpir sjeckaju. Za tako usku štangu zaista ima mnogo krumpira, dinstani luk je decentan, taman ga ima dovoljno da začini punjenje. Vjerojatno je do osobnog ukusa, ali ovo nam je čak i najbolja od isprobanih pita.

Za slatki dio u Burek.ba, uzeli smo njihovu pitu od jabuka. Već prvi pogled na nju otkriva da se na punjenju ne štedi. Vučeno tijesto u slatkoj piti je iznimno tanko, kao za baklave, unutarnji slojevi stopili su se s jabukama. Pita nije preslatka, a osjeća se i cimet. Porcije su izdašne, kao kad vam spomenuta baka iz Sarajeva pakira pitu za ponijeti doma.