Ovaj grad skriva se 85 metara ispod zemlje! U njemu je živjelo 20.000 ljudi, a imao je škole, bunare i tajne tunele

Duboko ispod surovog krajolika središnje Turske skriva se mjesto koje izgleda kao prizor iz znanstvenofantastičnog filma. Na prvi pogled ništa ne odaje da se ispod mirnih ulica i kamenitih brežuljaka nalazi golemi podzemni grad u kojem je nekoć moglo živjeti čak 20.000 ljudi. Imao je škole, kuhinje, skladišta hrane, staje za životinje, crkve, bunare i mrežu tajnih tunela koji su stoljećima čuvali njegove stanovnike od neprijatelja. Riječ je o Derinkuyuu, fascinantnom podzemnom gradu u regiji Kapadokiji, jednom od najneobičnijih mjesta na svijetu. Ovaj drevni labirint uklesan je duboko u meku vulkansku stijenu, a njegova veličina i složenost i danas zbunjuju povjesničare, arheologe i arhitekte.

Derinkuyu se nalazi u turskoj pokrajini Nevşehir, u srcu bajkovite Kapadokije, regije poznate po neobičnim stijenama, špiljskim nastambama i letovima balonima. No ono što se skriva ispod površine daleko je impresivnije od svega što se vidi golim okom.

Podzemni grad spušta se oko 85 metara ispod zemlje i ima čak 18 razina, iako je danas samo dio otvoren za posjetitelje. Pretpostavlja se da su pojedini dijelovi još uvijek neistraženi. Hodnici su uski, niski i često toliko zamršeni da se bez vodiča lako izgubiti.

Stanovnici su u slučaju opasnosti mogli zatvoriti golema kamena vrata te se danima, pa čak i mjesecima skrivati pod zemljom. Debeli kameni diskovi koji su služili kao vrata bili su gotovo nemogući za probiti izvana. Neki su težili i više stotina kilograma.

Derinkuyu nije bio tek sklonište u kojem bi ljudi kratko boravili tijekom ratova. Bio je pravi podzemni grad sa svim sadržajima potrebnima za svakodnevni život. Unutra su pronađene kuhinje s velikim ognjištima, prostorije za skladištenje vina i ulja, staje za životinje, škole, zajedničke prostorije i crkve. Posebno fascinira činjenica da je grad imao sofisticiran sustav ventilacije zahvaljujući kojem je svjež zrak dopirao i do najdubljih razina.

U gradu se nalazilo više od 15.000 ventilacijskih otvora, a pojedini bunari služili su kao izvor pitke vode. Time su stanovnici mogli dugo ostati skriveni bez potrebe za izlaskom na površinu. Povjesničari vjeruju da su podzemne prostorije bile organizirane prema važnosti. Životinje su se uglavnom držale na višim razinama kako bi toplina i neugodni mirisi ostajali dalje od prostora u kojima su boravili ljudi.

Točno podrijetlo grada još uvijek nije potpuno razjašnjeno. Pretpostavlja se da su prve razine nastale još u doba Hetita, prije više od 3000 godina. Kasnije su grad proširivali Frigijci, Bizantinci i drugi narodi koji su naseljavali ovo područje.

Najveći procvat Derinkuyu je doživio tijekom bizantskog razdoblja kada su stanovnici Kapadokije često tražili zaštitu od arapskih napada i drugih osvajača. Upravo tada grad postaje golemo utočište sposobno primiti tisuće ljudi.

Neki stručnjaci smatraju da je Derinkuyu bio povezan s drugim podzemnim gradovima u Kapadokiji kroz mrežu tajnih tunela. Jedan od najpoznatijih prolaza navodno je povezivao Derinkuyu s gradom Kaymakli, udaljenim nekoliko kilometara.

Najzanimljivije od svega jest činjenica da je moderni svijet za Derinkuyu doznao sasvim slučajno. Šezdesetih godina prošlog stoljeća jedan stanovnik renovirao je svoju kuću kada je srušio zid iza kojeg se otvorio tajni prolaz. Iza njega nije pronašao malu prostoriju nego čitav podzemni grad.

Otkriće je šokiralo arheologe jer nitko nije mogao vjerovati da se ispod običnog mjesta skriva tako golema građevina. Kasnija istraživanja otkrila su kilometre hodnika i stotine prostorija koje su stoljećima bile skrivene od svijeta.

Danas je Derinkuyu jedna od najvećih atrakcija Kapadokije i mjesto koje godišnje privlači stotine tisuća posjetitelja. Mnogi kažu da je osjećaj silaska u njegove mračne hodnike istovremeno fascinantan i pomalo jeziv. Dok prolazite uskim tunelima teško je ne zapitati se kako je život izgledao ljudima koji su ovdje provodili dane skrivajući se od opasnosti iznad zemlje.