Na krovu crkve na hrvatskom otoku već gotovo 200 godina raste bor, praktički bez zemlje! Nitko ne zna kako je dospio tamo

Ako se ovoga ljeta nađete u Nerežišćima, mjestašcu smještenom u samom srcu otoka Brača, dočekat će vas prepoznatljiva dalmatinska atmosfera. Kamene kuće stisnute uz uske ulice, škure zatvorene pred podnevnim suncem i mir koji je u velikim gradovima danas uistinu teško pronaći. Sve je upravo onako kako biste zamišljali staro otočno mjesto, sve dok pogled ne podignete prema krovu male crkvice koja je postala svojevrsni simbol cijelog otoka.

Na kamenim pločama crkvice sv. Petra i Pavla raste crni bor visok tek oko 170 centimetara. Mještani su mu nadjenuli simpatičan nadimak Brački bonsai, no iza njegova skromnog izgleda krije se nevjerojatna priča o izdržljivosti. Procjenjuje se da je star između 150 i 200 godina, što znači da već generacijama odolijeva buri, ljetnim žegama, posolici i dugim razdobljima bez kiše.

Kako je takvo što uopće moguće? Odgovor se krije u starom načinu gradnje crkvice. Krov je izveden takozvanim prknjem, slojem glinene zemlje pomiješane s vapnom, pa bor preživljava zahvaljujući vlazi i oskudnim hranjivim tvarima koje pronalazi između kamenih ploča apside i u debelim zidovima građevine. Surovi uvjeti, stalna izloženost suncu i buri te duga sušna razdoblja usporili su njegov rast, pa je ostao malen i kržljav. Zbog neobičnog izgleda i zadivljujuće izdržljivosti mještani su ga od milja prozvali „brački bonsai“.

Podignuta je 1413. godine kao jednobrodna gotička građevina s polukružnom apsidom i krovom prekrivenim kamenim pločama. U službenom registru vodi se kao crkva sv. Petra, dok je mještani češće nazivaju crkvicom sv. Petra i Pavla. Podrijetlo bora na njezinu krovu i danas je mala otočna tajna. Pretpostavlja se da je sjemenku među kamene ploče donio vjetar ili ptica, a lokalne priče o tome kako je najpoznatiji stanovnik Nerežišća ondje pustio korijen prenose se već generacijama.

Da je riječ o mnogo više od neobične otočne zanimljivosti, potvrđuje i njegov službeni status. Borić je još 1969. godine proglašen spomenikom prirode u kategoriji rijetkih primjeraka drveća, a o njegovu očuvanju danas skrbi Javna ustanova More i krš Splitsko-dalmatinske županije. Koliko se pomno vodi računa o njegovoj zaštiti, najbolje pokazuje obnova crkvice tijekom koje apsida nije dirana kako se ne bi ugrozili bor i njegovo osjetljivo korijenje.

Za Nerežišćane je borić puno više od turističke atrakcije. O njemu govore kao o najdražem i najdugovječnijem stanovniku mjesta, a njegov lik pojavljuje se na turističkim prospektima, razglednicama i u brojnim nerežiškim domovima. Mještani vole reći da je, odmah nakon Zlatnog rata, jedan od najfotografiranijih motiva na cijelom Braču. Zbog njega se u Nerežišćima zaustavljaju i autobusi puni posjetitelja koji žele uživo vidjeti malenog borca što već gotovo dva stoljeća raste na mjestu na kojem bi, prema svim pravilima prirode, teško opstalo i mnogo otpornije stablo.

Ovo malo mjesto na 382 metra nadmorske visine idealna je baza za istraživanje najzanimljivijeg dijela Brača. U neposrednoj blizini nalazi se stijena Koloč, neobičan kameni fenomen za koji lokalna legenda kaže da ispunjava želje, a s područja općine kreće se i prema Vidovoj gori, najvišem vrhu svih jadranskih otoka s kojeg pogled seže sve do Italije.

Tu je i čuvena Pustinja Blaca, samostan uklesan u liticu do kojeg se stiže samo pješice, te Zmajeva špilja iznad Murvice s tajanstvenim reljefima isklesanima u stijeni. Sve u svemu, borić na krovu možda je razlog zbog kojeg ćete doći, ali sigurno neće biti jedini razlog zbog kojeg ćete se poželjeti vratiti.