Mistična špilja na otoku Braču, u kojoj su nekoć živjeli svećenici, skriva uzbudljive povijesne priče koje već stoljećima izazivaju divljenje i bude znatiželju

Otok Brač slavno je mjesto, načičkano superlativima. Nalazi se na tom otoku, jednom od naših najvećih, najljepša plaža Jadrana, Zlatni rat. Nalazi se tamo i Vidova gora, najviši vrh hrvatskih otoka… No, negdje između tih njegovih poznatih simbola, njegovog kamena i predivnog čistog mora, ima i jedna sasvim posebna i nesvakidašnja priča, ona o Zmajevoj špilji. Zmajeva špilja jedan je od posebnijih kutaka tog predivnog otoka, prepuna priča i legendi, no isto je tako mjesto za koje se treba i malo potruditi…

Pustinjački samostan Zmajeva špilja nalazi se na oko 300 metara nadmorske visine, visoko iznad sela Murvice. Od tog naselja dijeli je pola sata do 40 minuta hoda po strmini. No, vrijedi svakog koraka. Zmajeva špilja, poznata i pod imenima Drakonjina i Dragonjina špilja, što bi također dolazilo od latinske riječi dragos, što znači zmaj, zaštićeno je kulturno dobro.

Iako se često može naići na podatak da je ime dobila po zmaju, koji je glavni lik jednog od njezinih reljefa po kojima je poznata, znalci kažu da to najjednostavnije objašnjenje ipak nije točno. Njezino ime ipak prije ima veze sa slavenskom mitologijom, primjerice bogom Velesom kojeg se znalo prikazivati i kao zmaja. Kako god bilo, zahvaljujući svom položaju, Zmajeva špilja nije mjesto gdje ćete se tiskati sa stotinama drugih ljudi.

Zmajeva špilja bila je, pišu na stranicama Hrvatske turističke zajednice, “obitavalište i hram poljičkih glagoljaša koji su je izabrali kako bi u njoj provodili svoj redovnički život, mireći istovremeno dvije odvojene tradicije – kršćansku i pogansku. I danas u njoj ‘žive’ slavenski mitovi o vukodlacima, vilama, vješticama i morama kao i o Orkomarinu, jednookom zmaju gigantu koji živi u pećini“. Prema definiciji, Zmajeva špilja smatra se, dakle, iznimno vrijednim spomenikom samostanskog života popova glagoljaša u 15. stoljeću.

Oni su špilju, za koju se pretpostavlja da se koristila i mnogo ranije, naselili bježeći pred Turcima. Nastanili su se u njoj i ona je postala svojevrsni ‘centar’ oko kojeg su počeli nicati okolni samostani s pustinjom Blace kao najpoznatijim primjerom, udaljenim 12 kilometara od Zmajeve špilje. U ukupno 100 godina niknulo je čak pet samostana. No, pretpostavlja se da je Zmajeva špilja bila u upotrebi još i prije glagoljaša, u rano kršćansko doba, pa još i ranije. Naime, špilju krasi ikonografija koja je specifična za pustinjačka zdanja iz tog doba.

Ikonografija iz Zmajeve špilje, objašnjava nam Zoran Kojdić, poznavatelj iste i vodič koji obilaske špilje vodi već više od dva desetljeća, paše u četvrto, odnosno peto stoljeće. Onda, govori dalje, imate jedan rez i u 15. stoljeću dolaze pustinjaci… No, Zmajeva špilja, objašnjava, u biti dalje jedan presjek kroz vrijeme: ona je, na što ukazuju obižnji toponimi, a koji su naslonjeni na vjerovanja u boga Peruna ili pak koncept svetog stabla, bila kultno mjesto još u pradavnim vremenima.

No, Zmajeva špilja posebna je po još jednoj stvari – njezinim nevjerojatnim reljefima izdubljenima u stijeni. Najznačajniji od njih nalazi se na zapadnom zidu i prikazuje lik zmaja. Reljef je sam mjestimično dubok i do 85 centimetara, pa pojedini njegovi segmenti podsjećaju na prave skulpture. Isto tako, u Zmajevoj špilji nailaze se i prikazi Gospe s anđelima, mjeseca, pelikana… Sam unutrašnji prostor špilje dugačak je 20-ak metara. Ispred i unutar špilje nalaze se i ukupno tri groba, a u blizini je i bunar, dok je u prednjem dijelu Zmajeve špilje kapelica.

Za posjet ovom mjestu ipak treba malo pripreme. A sve zbog uspona. On traje, bez zaustavljanja, do 40 minuta, a počinje u selu Murvica, i zahtjevan je zbog svoje strmosti. Da bi ga se savladalo preporučuje se imati i prikladnu obuću te krenuti, u ljeto, u ranim jutarnjim satima, prije nego što krenu velike vrućine. Na portalu Moj otok pišu da je ona nekada bila otvorena za posjet cijelo vrijeme, no da ulaz u nju danas štite željezna vrata pod ključem jer je svojedobno bila oštećena i pokradena.

Njezinu unutrašnjost danas se može obići samo u pratnji vodiča, a kao ultimativni poznavatelj svih njezinih tajni slovi već spomenuti Zoran Kojdić, koji obilaske do nje vodi već više od dva desetljeća, točnije 25 godina. Taj organizirani obilazak špilje traje oko četiri sata, potrebna je prethodna najava, a cijena je 15 eura po osobi. Za njega, kaže nam, Zmajeva je špilja postala način života. Postao sam šaptač zmajevima, govori kroz smijeh. „I poslije svih tih godina nikada mi nije dosadilo pričati tu priču“, govori te dodaje kako se neprestano dobivaju i novi uvidi u Zmajevu špilju, ali da – kako dosta toga i dalje ostaje nepoznanica – to ostavlja vrata i misteriji Zmajeve špilje.