Na ovom se dalmatinskom otoku broj djece u vrtiću udvostručio! Nekad je bio na lošem glasu, a danas privlači sve više ljudi

Dabogda te Šolta dopala! Bila je to nekad poznata kletva koje su majke govorile kćerima jer se podrazumijevalo da udaja na Šoltu znači težak život, mukotrpan rad i skromne životne uvjete. Danas je ta kletva ostala samo interna šala Dalmatinaca. Šolta, osim turističkog rasta koji prati sve dalmatinske otoke, doživljava i demografski procvat i sve je više ljudi odabire za život. Otok udaljen manje od sat vremena vožnje trajektom od Splita privlači Splićane umorne od gužve i visokih cijena, povratnike iz drugih hrvatskih gradova i europskih zemalja, ali i mlade obitelji koje upravo na Šolti pokušavaju izgraditi mirniji život.

„Imali smo najveći postotak rasta stanovništva u Hrvatskoj, čak 18,3 posto, a bit će još i veći! Dolaze nam mlade obitelji s djecom, a mi se i trudimo privući baš takve,“ rekao je nekidan reporteru Tportala Damiru Petranoviću načelnik općine Šolta Nikola Cecić Karuzić u živopisnoj ljetnoj reportaži s tog otoka. I sami već neko vrijeme slušamo o sve većoj popularnosti Šolte, na kojoj su kuće kupili i poznati nogometaši, i nekako se sa sjetom nadamo da će ipak ostati onakva kakvom ju pamtimo. Prkosna i bez sumanutih gužvi, prekrasna i neiskvarena.

Brojke koje je načelnik iznio na Tportalu nisu sasvim točne, ali trend je jasan. Šolta je prema Popisu stanovništva iz 2011. imala 1700 stanovnika, a deset godina poslije njih 1975. Otok je tako, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u jednom desetljeću dobio 275 stanovnika, što predstavlja rast od nešto više od 16 posto.

Povećanje od 18,3 posto koje se spominje odnosi se na prve nepotpune rezultate popisa, prema kojima je na Šolti živjelo 2011 stanovnika. Prema tim preliminarnim podacima Šolta je prednjačila po rastu stanovništva među hrvatskim općinama. Konačni rezultati broj stanovnika smanjili su na 1975, no ni to ne mijenja osnovnu priču: dok se broj stanovnika na mnogim hrvatskim otocima smanjivao, Šolta je zabilježila snažan rast.

Nedavni podaci otkrivaju da doseljavanje nije završilo popisom. U općinskim dokumentima navodi se da se od 2021. do 2024. svake godine na Šoltu doselilo više ljudi nego što se s nje odselilo. Najviše novih stanovnika stiglo je iz drugih dijelova Splitsko-dalmatinske županije, no sve je izraženije i doseljavanje iz inozemstva.

Najbolji dokaz da se na otok ne doseljavaju samo umirovljenici ili vlasnici kuća za odmor vidi se u vrtiću u Grohotama. Prije nekoliko godina pohađalo ga je samo 18 mališana, dok ih je početkom 2025. bilo više od 40, uključujući djecu jasličke i vrtićke dobi.

Rast stanovništva nije ravnomjerno raspoređen po svim šoltanskim mjestima. Najveću promjenu doživio je Nečujam, jedno od najpoznatijih otočnih naselja. Godine 2011. imao je 171 stanovnika, a deset godina poslije njih 286. To je povećanje od 115 ljudi, odnosno više od 67 posto. Velik rast zabilježila je i Stomorska, koja je s 245 narasla na 319 stanovnika. Maslinica je dobila 34 stanovnika, Donje Selo 31, a Gornje Selo 24. Broj stanovnika blago se smanjio jedino u Grohotama i Srednjem Selu.

Posebno je zanimljivo da Šolta danas ima najviše popisanih stanovnika u posljednjih pola stoljeća. Godine 1971. na otoku je živjelo 2098 ljudi, a najnovija dostupna DZS-ova procjena za kraj 2024. govori o 2113 stanovnika Šolte. Povijesni rekord ipak se čini nedostižan: početkom 20. stoljeća, 1900. godine, Šolta je imala čak 3687 stanovnika, gotovo dvostruko više nego danas.

Iako trendovi obećavaju, rast je i dalje rezultat doseljavanja, a ne prirodnog prirasta. Tijekom 2024. na Šolti je rođeno devetero djece, a umrlo je 26 stanovnika. Godinu poslije rođeno je 11 djece, dok je umrlo 35 ljudi.Tu su i svi uobičajeni izazovi otočnog života: visoke cijene nekretnina, ovisnost o trajektu, ljetne gužve, nedostatak nekih usluga i sadržaja. Ali za sve više ljudi koji odabiru Šoltu za život očito je više prednosti nego mana.

Čini se da otok koji je nekad nekada simbolizirao težak i izoliran život danas privlači ljude upravo onime što mu se nekada zamjeralo: blizinom mora, plodnom zemljom, manjkom gradske gužve, sporijim ritmom i osjećajem zajednice koji smo u gradovima davno izgubili.