Sjeli smo u zagrebačku gostionicu starog kova i naručili gablec za 10 eura! Na stol je stigao ručak kakav bismo rado jeli svaki dan

Ne znam za vas, ali ja i dalje ponekad u glavi preračunavam eure u kune. Padne mi na pamet neka cijena i odmah je pomnožim sa sedam i pol, pa se sjetim onih dobrih starih vremena kada sam za dvadesetak kuna naručivao gablec u centru grada, na jednom od prijašnjih poslova. Glavno jelo, prilog, salata i juha, sve bi to oko dva sata stiglo u ured, i to za dvadesetak kuna. Danas je potraga za finim, a povoljnim dnevnim gablecom pravi mali izazov. Zato smo se poveselili kada smo nedavno otkrili Dvije žarulje u Središću.

Dvije žarulje svoju su reputaciju izgradile ponajprije na dobrom roštilju. Ćevapi, pljeskavice, pileći file i obilne miješane plate pripremaju se tek nakon što ih naručite, pa na stol stižu ravno sa žara. Ovdje nema unaprijed ispečenog mesa koje čeka svoj red ni naknadnog podgrijavanja jer svaka se porcija priprema posebno, baš za gosta koji ju je naručio.

No ono što nas je posebno oduševilo jest da uz roštilj nude i tradicionalna kuhana jela, onakva kakvih u Zagrebu danas zaista nedostaje. Dok gotovo svaki lokal nudi pizzu, tjesteninu ili nešto na brzinu za ponijeti, prava kuhana jela, ona s kojima smo odrastali i koja su vrila na štednjaku po pola dana, sve se teže nalaze. A upravo su ona ono za čim čovjek u podne najviše žudi, onaj topli tanjur koji vas nahrani i malo uspori usred radnog dana. U Dvije žarulje su to očito jako dobro shvatili. Svaki dan na meniju imaju dva domaća jela za gablec. Cijena je pritom zaokružena i poštena, samo 10 eura, što je za topli, skuhani obrok u Zagrebu zaista fer.

Tako je jučer, primjerice, u ponudi bilo varivo s graškom i piletinom te vratina na žaru s krpicama sa zeljem. Petkom se, kako i priliči, na meniju nađu lignje i bakalar. Jednom smo jeli pileći paprikaš, drugi put bečki pileći s rižom. Sve odreda jela koja mirišu na domaću kuhinju i na onaj obrok kakav bi vam baka skuhala za obiteljskim stolom.

Porcije su, moram odmah reći, više nego pristojne. Ovdje dobijete obrok od kojeg se čovjek zaista digne sit. Jučerašnje varivo s graškom i piletinom bilo je baš takvo, gusto i prefino, s graškom koji nije raskuhan u kašu nego je ostao cijel i pomalo sladak, te s komadima piletine kojih je bilo taman dovoljno da svaka žlica nešto ponese. Začinjeno je onako domaći, bez pretjerivanja, pa se okusi ne guše nego se lijepo slažu. Uz krišku kruha za pomakati po dnu tanjura, to je jedan od onih gableca nakon kojih vam se poslijepodne uopće ne da žuriti natrag na posao.

A i sam prostor ima onaj šarm zbog kojeg ćete se odmah osjećati dobro. Stolovi su prekriveni kariranim plastičnim stolnjacima, crveno bijelim, onima kakve pamtimo iz kvartovskih gostionica. Gospođa Vesela sve iznosi s osmijehom na licu, a ime joj, čini se, savršeno pristaje. Čim sjednete za stol, hrana je već pred vama pa ako od posla imate pauzu od samo pola sata, ne brinite, ovdje ćete i naručiti, i u miru pojesti, i vratiti se natrag, i sve to bez trke.

Restoran se nalazi na adresi Brune Bušića 28, u mirnom dijelu kvarta, tik do Bundeka. Zanimljivo je da Dvije žarulje nisu oduvijek bile ovdje. Prije nego što su se skrasile u Središću, kuhale su i pekle na drugoj adresi, u istočnom dijelu grada, u Heinzelovoj ulici, pa su tek kasnije prešle na ovu novozagrebačku lokaciju.

Sa selidbom su, čini se, ponijele i sve ono po čemu su ih stalni gosti zavoljeli, jer se odmah osjeti da iza šanka i u kuhinji stoje ljudi koji ovo rade već godinama. Izvana možda ne ostavljaju dojam mjesta ispred kojeg ćete naglo zakočiti, ali čim sjednete i probate nešto s dnevnog jelovnika, vrlo brzo ćete poželjeti isprobati i ostatak ponude.