Zbog jedne stare kuće kupio je cijelu parcelu u Gorskom kotaru. Danas iz kreveta vidi srne kako šetaju i kradu voćke

A-okvir je tipologija koju je proslavila američka arhitektura odmora sredinom prošlog stoljeća. Strmi krov koji se spušta gotovo do tla, skromna tlocrtna površina i konstrukcija svedena na nekoliko ponovljenih elemenata učinili su je omiljenim izborom za kuće u planinskim i šumskim predjelima. Logika joj je izrazito praktična: snijeg klizi niz kosinu, gradnja napreduje brzo, a materijal je uglavnom drvo. U hrvatskom kontekstu ta se tipologija pojavljuje poprilično rijetko, pa svaki autentičan primjer privlači pozornost, osobito kada nastane iz osobne opsesije jednog investitora.

Takav je slučaj Zen Housea u Iševnici, malenom mjestu u Gorskom kotaru do kojeg se stiže za sat vremena vožnje od Zagreba. Put vodi kroz Delnice i dalje uz tok rijeke, preko nekoliko mostića te konačno uskim puteljkom posutim šljunkom direktno pred Danielovu kuću. Poznati riječki stomatolog sam je zaslužan za konačni izgled kuće, a sve je počelo prije desetak godina kad je na toj lokaciji kupio zemljište od 2000 četvornih metara. Tada je na parceli već stajala mala, derutna kuća A-okvira i upravo je ona bila razlog kupnje.

Prve godine parcela je služila samo za prijateljska druženja tijekom vikenda, roštilj i dnevni odmor, dok se spavalo uvijek negdje drugdje. Stanje zatečene građevine to je i nalagalo. “Kućica je bila preslatka, drvena, ali je bila u jako lošem stanju. Razne divlje životinjice su pronašle u njoj svoje skrovište, ali najveći problem su bila velika gnijezda stršljena zbog kojih se morao dizati cijeli krov. I tako komad po komad, na kraju se došlo do zaključka da je najbolje da se cijela kućica sruši i izgradi nova”, objašnjava vlasnik.

Od kupnje do prvih radova prošle su otprilike dvije godine, uglavnom ispunjene istraživanjem. Žgombić je dugogodišnji zaljubljenik u A-okvir, pa je referencije tražio ondje gdje ih ima najviše, u američkoj praksi u kojoj je taj oblik ostao popularan do danas. S jasnom slikom u glavi angažirao je arhitekta koji je izradio dokumentaciju u cijelosti temeljenu na njegovim zamislima.

Namjera je od početka bila da se Zen House u potpunosti uklopi u svoj krajolik. “Želio sam kuću koja je u skladu s netaknutom prirodom u kojoj se našla pa je cijela konstrukcija od jelovine, a i sam oblik A-okvira imitira okolna brda”, kaže.

Kuća stoji tik uz padinu jednog od okolnih brda. S jedne strane pruža se prostrano polje sa stablima oraha, jabuka i lipa, a dvadesetak koraka s druge strane teče rijeka Kupica. Visoki kosi krov prelazi deset metara visine i oslanja se na niske bočne zidove od svega pedeset centimetara, izvedene u betonu i obložene kamenim pločama. Taj odnos, monumentalna kosina naslonjena na gotovo prizemni sokl, daje volumenu njegovu prepoznatljivu napetost.

Prednji dio pročelja u cijelosti je ostakljen, pa svaki kutak interijera gleda u zelenilo. Ukupna površina iznosi sedamdeset četvornih metara raspoređenih na dvije etaže, uz malu galeriju koja se uzdiže iz gornje razine. Daniel nam kaže kako je jako često znao svjedočiti situaciji u kojoj iz kreveta promatra srne koje prolaze oko kuće ili kradu voćke iz njegova voćnjaka.

Prizemlje je ostalo rezervirano za dnevni boravak, kuhinju s velikim otokom i kupaonicu, dok su na katu spavaonice. Unutrašnjost je u potpunosti obložena drvom, s promišljenom razlikom između razina: donji dio nosi nehajno nanesenu bijelu boju, a gornji je ostavljen u izvornom tonu. Za uređenje je bila zadužena supruga vlasnika, koja je detaljima i pažljivim izborom teksture stvorila prostor jednako smirujući kao i okolina koju uokviruje staklena stijena.

Godinama je Zen House bila korištena kao privatno utočište, dovršena po mjeri jednog čovjeka i njegovih predodžbi o odmoru. Daniel ju je ljubomorno čuvao za sebe, ali kako u posljednje vrijeme u njoj boravi tek povremeno, ipak ju je odlučio otvoriti i drugim posjetiteljima.