Vozili smo se jednom od najljepših cesta svijeta i svakih pet minuta ugledali medvjeda! Prizor ćemo pamtiti cijeli život

U Hrvatskoj, iako ona jest dom triju europskih zvijeri, vuka, risa i medvjeda, ovaj potonji ponekad se čini kao mitska životinja. Da, moguće ga je vidjeti… I da, istina je, treba biti oprezan kad se ide u područje gdje bi medvjed mogao biti, no šanse da ga nonšalantno sretnete na cesti ipak su relativno male. Tim više nas je iznenadilo to što smo u Rumunjskoj u samo jednom danu, u biti u svega sat vremena, vidjeli njih ni manje ni više nego devet!

No, gdje točno, možda se pitate? Kao i mnogi drugi koji posjete ovu (još uvijek nerazvikanu) zemlju, otisnuli smo se na Transfăgărășan, znan i kao DN7C, legendarnu planinsku cestu dugu oko 90 kilometara koja se sa svojim brojnim serpentinama, nalik na zmiju, ‘probija’ kroz planinu Făgăraș po kojoj i nosi ime. Nalazi se u Južnim Karpatima, s najvišom točkom na visokih 2042 metara, odmah do predivnog jezera Bâlea. Ponekad je čak nazivaju jednom od najljepših cesta na svijetu, a upravo je vožnja njome, kada ona prolazi kroz gustu šumu, ‘mjesto za susret’, no o tome malo kasnije.

Rumunjska inače slovi, ako se ne računa Rusija, za zemlju s najvećom populacijom medvjeda u Europi. Tamo živi, pretpostavlja se, između 10 i 13 tisuća smeđih medvjeda, odnosno čak 43 posto ukupnog broja medvjeda na našem kontinentu. Većina njih živi upravo u Karpatima, i to na području južnih i istočnih Karpata. Susreti čovjeka i te predivne, snažne životinje stoga nisu rijetki. Neki od njih ne završe dobro. Prema pisanju Guardiana, u posljednjih 20-ak godina čak je 26 ljudi izgubilo život, dok ih je 274 ozlijeđeno…

S obzirom na sve što smo čitali, ali i čuli (primjerice, i od drugih putnika koji su nedavno bili u toj zemlji), šanse da ćemo vidjeti medvjeda tijekom našeg putovanja činile su se vrlo visoke. Na to su ukazivali i znakovi na koje bismo nailazili, primjerice o tome da smo na području gdje te životinje žive, ali i riječi naših rumunjskih susjeda u kampu na obali jezera Colibița.

“Pazite gdje kampirate”, upozoravao nas je naš susjed na krnjem engleskom. “Nemojte kampirati sami, na nekom osamljenom mjestu”. “I, ako vidite medvjeda, ni slučajno ga nemojte hraniti, nemojte otvarati prozor automobila i nemojte izlaziti… Nedavno je jedan motorist stradao”, nadovezala se s izrazito ozbiljnim izrazom lica naša susjeda, tražeći potom od mene da glumim da u ruci imam hranu i da je pružam medvjedu, dok je ona glumila medvjeda koji me grabi za ruku i izvlači iz automobila. Bili su toliko strastveni u upozorenju da smo ih uzeli za ozbiljno iako nam, iskreno, nikada nije ni palo na pamet učiniti ijednu od tih stvari (osim možda kampiranja negdje u prirodi).

No, onda je, kad je mješavina straha, uzbuđenja i iščekivanja dosegla vrhunac, a mi krenuli svladavati nevjerojatne zavoje Transfăgărășana (kako bismo izbjegli ogromne ljetne vikend gužve koje znaju biti na toj prometnici, na nju smo krenuli u sedam sati ujutro, u ponedjeljak) uslijedio hladan tuš. Ušli smo duboko u teritorij medvjeda, nizali su se znakovi o zabrani hranjenja istih, prešli smo prijevoj i počeli se spuštati, no toj fascinantnoj životinji ni traga…

U tijelo mi se lagano počelo uvlačiti razočaranje. Bila mi je želja vidjeti medvjeda, barem na sekundu. Naš maleni još je bio nadobudan i sa znatiželjom gledao van, no taman kad smo krenuli pripremati teritorij da ublažimo očekivanu tugu, najavljujući mu da očito medvjeda sada nema i da se svi igraju i uživaju duboko u šumi, nekoliko desetaka metara ispred nas zasvijetlila su ‘sva četiri’ jednog automobila. Samo par sekundi kasnije vidjeli smo zašto: uz cestu je stajala medvjedica s dva mladunca!

Bio je to apsolutno nevjerojatan prizor. Medvjed. I još medvjedica s mladuncima! Nismo mogli vjerovati svojim očima, iako smo priželjkivali vidjeti tu životinju. Malo što te može pripremiti za taj susret. Usporili smo, nakratko zastali, ne želeći uznemiravati medvjedicu, a zatim krenuli dalje, automobila prepunog uzbuđenja jer smo medvjedicu i medvjediće vidjeli iz takve blizine. Nismo ni slutili da smo tek na početku neobičnog ‘safarija’. Naime, u idućih sat vremena vožnje vidjet ćemo još šest medvjeda, među njima još jednu ženku s dva mladunca. Za ostale viđene medvjede pretpostavljamo da bi mogli biti mužjaci.

Sve smo ih vidjeli tik uz cestu. Svi su bili sasvim mirni, naoko opušteni, kao da to (što vjerojatno i jest slučaj) rade svaki dan. I sami smo u jednom od ‘susreta’ svjedočili onome što je strogo zabranjeno. Naime, za hranjenje medvjeda predviđena je kazna od šest tisuća eura, no iz jednog su automobila toj životinji, i to ogromnom medvjedu, bacili neki komadić hrane koju je on odmah zgrabio.

Osjećaj je nadnaravan kad auto usporava, a ti staneš u blizini ili polako prođeš kraj te životinje. Mješavina je to uzbuđenja i straha, iako si u sigurnosti automobila. Iskreno, ne shvaćam kako se neki ljudi usude izlaziti iz vozila ili pak otvarati prozor odmah do medvjeda… Nevjerojatno je i  kad vam se pogledi sretnu. Bilo je tu i tuge kad sam vidjela da jedna od medvjedica s malima nešto gricka u žbunju. Bila je to plastična boca… Kako smo vozili dalje, “medvjed uz cestu” u jednom je trenutku postao sasvim normalna stvar, svaki put ispunjen znatiželjom i porivom da bježiš.

Naravno da ti neobični prizori imaju svoju negativnu stranu. Medvjedi ‘prosjaci’, kako ih ponekad zovu, referirajući se na medvjede koji, naviknuti da ih turisti hrane, dolaze uz cestu očekujući poneki zalogaj. No, to djelo nije kažnjivo bez razloga. Hranjenje s vremenom briše njihov urođeni strah od čovjeka, a šanse za nemile incidente postaju sve veće, rezultirajući na kraju i potencijalnim usmrćivanjem medvjeda. Samo dva mjeseca prije nego što smo ih mi vidjeli, u samo jednom danu su na toj istoj cesti zabilježena, kako piše Romania Insider, čak dva odvojena incidenta u kojima su ozlijeđene ukupno tri osobe.

U prvom incidentu nastradao je bračni par iz Portugala. Ona je otvorila prozor i promolila glavu iz automobila, dok ju je suprug želio slikati s medvjedom u pozadini. Medvjed je navalio na nju, a muž je pokušao spasiti. Istog dana ozlijeđena je, po nozi, i 18-godišnja Ukrajinka. Kaže da navodno nije izlazila iz vozila, no njezine ozljede govore drugačije. Od početka godine zabilježeno je čak devet incidenata, a osam ozlijeđenih osoba bili su strani turisti. Neki su hranili medvjede (neki turisti čak navodno kupuju pastrve pa ih bacaju tim životinjama), neki su se željeli slikati. No, čak ni to nije sve. Sraz čovjeka i prirode vidljiv je i po tome što je jedan medvjed nedavno upao u hotel u Poiani Brașov, a jedan je ustrijeljen u samom gradu Brașovu, gdje se pojavio ne pokazujući nikakav strah od ljudi.