Mjesto na sjeveru Hrvatske ima vidikovac s kojeg se pruža pogled na pet država i vina koja su služili na europskim dvorovima

“Tamo gdje se zemlja zaljubila u nebo pa ga svojim vrhuncima cjeliva”. Romantični je to opis koji možete pronaći na turističkim stranicama Štrigove, malog mjesta u Međimurju, na sjeveru naše zemlje. No, ako doista odete tamo i bacite pogled na taj kraj, shvatit ćete da opis ne glasi tako bez razloga. Štrigova i njezina okolica doista su mjesto ljubavi, a ona se grana u brojnim smjerovima. Vinogradi i vino, možda najpoznatiji, samo su jedan od njih.

Štrigova se smjestila na nadmorskoj visini od 202 metra, blizu granice sa Slovenijom. Po njoj ime nosi i sama općina, na području na kojem oko 3000 ljudi živi u 10 naselja: Banfi, Grabrovnik, Jalšovec, Leskovec, Prekopa, Robadje, Stanetinec, Sveti Urban, Štrigova i Železna Gora. Od Čakovca, glavnog grada Međimurja, Štrigova je udaljena oko 19 kilometara.

Područje je to bogato legendama, a mimo onih o šumskim patuljcima, pozojima odnosno zmajevima te črnim kraljicama, neke se vežu uz postojanje, ali i nestanak srednjovjekovnog grada na Štrigovčaku. Dva se objašnjenja navode u kontekstu nestanka. Prema prvom, utvrda je navodno bila razrušena za vrijeme turskih napada. Drugo objašnjenje govori o božjoj kazni: nestala je u vatri koja je pak bila posljedica oholosti grofova Celjskih…

No, kad se iz svijeta legendi odmaknemo u onaj opipljivi, Štrigova i okolica nude pregršt iznenađenja, primjerice neke vrlo zanimljive sakralne objekte. To su crkva sv. Marije Magdalene iz 17. stoljeća, smještena u središtu Štrigove, koju nazivaju jednom od najljepše uređenih crkvi u Hrvatskoj. U blizini se nalazi i crkva sv. Jeronima, koja se vodi kao spomenik nulte kategorije.

Naime, ova potonja posebna je po nekoliko stvari. Građena je u razdoblju od 1739. i 1752. godine, i to na ostacima odnosno temeljima starije bazilike. Posebnost su joj i dva zvonika koji obično krase katedrale. No, njezina su najveća vrijednost ipak freske koje je krase, a koje su djelo Ivana Rangera te potječu iz 18. stoljeća. Crkva nosi ime svetog Jeronima koji se navodno rodio upravo u Štrigovi.

Okolica Štrigove dom je i dvorca Banfi koji se prvi put spominje još u 13. stoljeću, no koji je današnji izgled poprimio pet stoljeća kasnije. Nalazi se na istoimenom brežuljku, a uz njega se veže i jedna ljubavna priča. Njezini su akteri hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin i kćer grofa Banffya. Upravo je njoj Matija Korvin izgradio ovaj dvorac, kaže predaja, i to kao ispriku jer se s njom zbog svojih obaveza nije mogao sastajati.

No, u Štrigovi i okolici ipak glavnu riječ ima tzv. božanski nektar, odnosno tamošnje vine koje su tako nazivali kada su ga služili na europskim dvorovima. Prvu vinovu lozu u ovom vinorodnom kraju navodno su zasadili još Rimljani, a danas je jedan od njegovih glavnih simbola sada već proslavljena Međimurska vinska cesta na kojoj se nalaze deseci vinarija, vinskih podruma i kušaonica. Ona je glavni i ‘objedinjeni’ vinski predstavnik Gornjeg Međimurja kojeg krase najmanje tisuću hektara vinograda.

Ako vas zanima ta vinska tradicija Međimurja, mjesto koje se ne propušta jest Svjetski centar Pušipela. On u  svom nazivu ‘skriva’ ime autohtone sorte grožđa te zaštićene županijske robne marke vina, a nalazi se u Domu kulture Štrigova. U tom interpretacijskom centru posjetitelji se mogu upoznati s običajima i tradicijama međimurskog kraja, sortama grožđa koje su specifične za ovo područje kao i djelovanjem tamošnjih vinara. Ulaz u Centar se naplaćuje, a radnim danom radi od devet do 16 sati. Vikendom je otvoren od 10 do 18 sati.

Mjesto koje se na području Štrigove ne zaobilazi svakako je i Mađerkin breg, na kojem se nalazi i vidikovac visok 27 metara. Usponom na njega dovest će vas do najviše točke u Međimurju, na 361 metar nadmorske visine. Pogled s vidikovca jedan je od onih za pamćenje: za lijepog vremena, možete istovremeno vidjeti čak pet država: Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku, Austriju i, kad je baš jako dobra vidljivost, čak i Slovačku.