Ante je u rodnom selu izgradio malo naselje s pet kamenih kuća s bazenom: “Sve smo radili obiteljski, živimo kamen na kojem smo se rodili”

„Cijeli život sam u kamenu. U kamenu sam živio, tu sam se rodio, na toj stini“, rekao nam je Ante Bogdanović kad smo ga pitali za njegov sadašnji život u zaleđu Omiša. On danas živi u malom selu po imenu Seoca, okružen maslinama i mirom, ali u svom vlastitom resortu. U njemu danas ugošćuje goste željne odmora i prirode Dalmatinske zagore. To njegovo carstvo zove se Resort Moja stina.

Ante je danas u mirovini, no prije nekoliko desetaka godina njegov je život izgledao drugačije. „Najprije sam bio ugostitelj. Imao sam konobu Croatia u Dučama, a kad sam išao u Domovinski rat prepustio sam to bratu i on je i dalje vodi. Ja sam, nakon što sam se vratio iz rata, otvorio kamenoklesarsku radnju Forma, no nju sam prije pet, šest mjeseci prodao…“, pojašnjava Ante koji danas živi za još jedan od svojih najnovijih životnih projekata, Moju stinu.

Njezini su pak počeci vezani, prisjeća se, uz izgradnju jedne male obiteljske kuće. Graditi su je počeli oko 2000. godine, malo pomalo, a zatim su postali jedni od prvih koji su je u omiškom zaleđu iznajmljivali, kao kuću za odmor. No, nastavlja dalje Ante, kako je došla pandemija i drugi su počeli graditi kuće. Shvatio je da treba dati nešto više i nešto drugačije, da od kopije nema ništa, da je ključ uspjeha biti originalan.

Krenuo je u akciju. „Vidio sam da zaleđe ima perspektivu i napravio sam projekte za pet manjih kuća po 120 kvadrata. Financirao sam ih iz rada, a digao sam i dosta kredita kako bih to napravio i konačno sam to prije dvije godine završio… Ne skroz, ali da mogu krenuti u iznajmljivanje. Lanjska je godina bila dobra, a ova još bolja“, govori Ante.

Kroz te retke provlači se i priča o njegovu povratku u Seoca iz Omiša, grada u kojem je živio i školovao djecu. Ante se, naime, rodio u Seocima, tom malom mjestu sa 150 stanovnika. Tu se rodio i njegov otac. „Tu su naši korijeni. Zato smo se i vratili ovdje“, govori. Danas žive u toj prvoj kući, koju su nekada iznajmljivali. „Kad je došla pandemija vratili smo se i više nikad nismo išli u Omiš“. Tu u Seocima mu se oženio i sin, a i kćeri dolaze. Nedjeljom su, kaže, svi na okupu.

„Imamo malo drugačiji pristup ljudima. Mi živimo u sklopu resorta, imamo tu svoju kuću i gostima smo svakodnevno na usluzi, što god da im treba. A imaju sve domaće, od povrća, smokvi…“, kreće opisivati Ante carstvo koje je izgradio. Svaka kuća, kaže, ima svoj bazen, i svaka ima četiri zvjezdice. Okružene su mirom i tišinom, daleko su od buke iako ih od autoputa dijeli samo kilometar. Ta blizina autoputu jedna je od njihovih prednosti, no što se tiče položaja nije ni približno jedina

„U okolici ima niz ucrtanih biciklističkih staza, a 15 minuta nas dijeli i od raftinga na Cetini. Od Makarske smo udaljeni 25 minuta, od Omiša 20, od aerodroma 40 minuta. Slapovi Krke udaljeni su sat vremena, Međugorje isto. Za dva sata ste u Dubrovniku, na izletu, a zatim se vratite i spavate u miru i bez stresa, ne čujete ništa osim cvrčaka“, kaže on dodajući da su otvorili i OPG. Naime, u resortu raste 300 maslina, a imaju i malu kušaonicu ulja.

To carstvo mira nastalo je na djedovini, odnosno krenulo se razvijati od manje obiteljske zemlje, no Ante je dokupio dodatnu zemlju, oko 90 posto nje, kako bi formirao zemljište koje danas ima površinu od oko 11 tisuća metara četvornih. Na tom području, u granicama njegova resorta, njegovi gosti mogu uživati u spomenutim objektima, u kojima imaju sve što im je potrebno, ali i u zajedničkim sadržajima kao što su igralište za mali nogomet, mini golf, balotaški teren, biljar… Svaka kuća, osim spomenutog bazena, ima i svoj roštilj, a gosti mogu, ako to žele, zatražiti i doručak ili pak druge obroke. Svaka kuća ima kapacitet za ukupno osam osoba (6+2). Svaka ima i svoje ime koje u sebi nosi određenu simboliku, odnosno priča priču Antina kraja.

„Jedna je Bura jer imamo tu nešto bure, selo je poznato po buri, a onda i po dobrom pršutu. Imamo i Maslinu jer imamo maslinike. Smokva je treće što me odgojilo u životu, a do nje je Višnja jer smo imali puno maraske. Moja generacija pamti da nam je teže bilo brat marasku nego išta u životu. I, na kraju, Loza, po vinovoj lozi…“, objašnjava Ante.

Inspiraciju je pronašao, kaže, u Italiji, u Toskani te u Istri, a u gradnji je imao pomoć. „Dosta smo stvari obiteljski radili. Mi smo se svi rodili u kamenu i svi živimo u tom kamenu. Prijatelji i rodbina, svi su pomagali, neumorno smo radili, s guštom i voljom, to ništa nije napravljeno industrijski“, govori. „Želimo da se čovjek ovdje osjeća kao da je kod kuće. Želimo da su ljudi zadovoljni, a kada ti se gost vraća to je najbolja priča“, kaže.

A planovi? S gradnjom je završio, govori, i sada mu je cilj dizati kvalitetu, a njegov bi sin želio u sklopu resorta otvoriti i svoju vlastitu konobu. I ona će se zvati Moja stina, a s njome bi ‘krug u resortu’ bio zatvoren, kaže. Fokusirani su na obiteljski turizam, a krajnji mu je cilj, kako kaže, umjerena cijena uz najjaču moguću kvalitetu. To je ono što gost prepoznaje, uvjeren je Ante.

“Mi u Dalmatinskoj Zagori imamo toliko potencijala, samo ljudi trebaju to shvatiti i iskoristiti, trebaju shvatiti da imamo puno više nego što nudimo i da se nismo prezentirali u svijetu s onim što imamo i nudimo. Imamo strašnu gastronomiju i prirodu… No, iznajmljivanje kuće nije samo pokupiti novce. Tako se ne radi obiteljski turizam. Turizam je zahtjevan ako ga želiš raditi ispravno“, poručuje Ante koji kad ga pitamo ima li povrh svega neki hobi odgovara “da je njegov hobi rad”.