Ema ima 22 godine i čamcem vozi turiste po Dravi i Dunavu: “More mi ne nedostaje, na rijeci imam sve”

Čamac je lagano plovio Dravom, uz obalu su se izmjenjivali prizori grada i zelenila, a onda je Ema dodala gasa. Ostavili smo Osijek iza sebe i krenuli prema mjestu na kojem će se ova rijeka spojiti s Dunavom i kao dio jedne od najvećih europskih rijeka nastaviti prema Crnom moru. Oduvijek volim brodove, a ovo mi je iskustvo pokazalo da plovidba rijekom može biti gotovo jednako uzbudljiva kao i kad brod okružuje morska pučina. Osoba koja u to istinski vjeruje je 22-godišnja Ema Stainer, koja je vozila čamac na kojem sam tog dana otkrivala ljepote Drave i Dunava.

Ema je odgojiteljica u vrtiću, a uz to redovito plovi Dravom sa svojim tatom Krešimirom. Krešimir je prije korone pokrenuo agenciju Gusar, a prije dvije godine mu se u poslu pridružila i Ema. Steineri su iz Josipovca pored Osijeka i prilično su velika obitelj. Krešimir i njegova supruga Ankica imaju čak pet kćeri, uz Emu tu su i Veronika, Karla, Iris i Elena. Osim Eme, interes za čamce zasad je pokazala i 17-godišnja Iris, koju tata polako poučava poslu.

Voziti se s Dravom s nasmijanom i opuštenom Emom bilo je pravo zadovoljstvo. Iako je prizore oko nas vidjela bezbroj puta, i dalje ih je promatrala s ljubavlju i zanesenošću koji su se mogli mjeriti s oduševljenjem nas koji smo ih vidjeli prvi put. Od malena je odrasla uz Dravu i Dunav, voli provoditi vrijeme u prirodi, piti kavu s pogledom na rijeku, a ta se ljubav dodatno učvrstila kad je krajem osnovne i početkom srednje škole počela na rijeku odlaziti sama s prijateljicama i otkrivati što sve krije.

„More me baš ne privlači i nimalo mi ne fali“, iznenadila je sve u čamcu ova mlada odgojiteljica. Na moru joj, kaže, nije takav doživljaj kao na rijeci. „More stoji, a rijeka se kreće. Drava mi je čista, netaknuta priroda, sve je onako kako je priroda to stvorila. Na moru mi je sve preizgrađeno, i previše je kamena. Ja sam navikla na pijesak na Dravi. Više volim da ne vidim dno nego da vidim sve to kamenje i ribe,“ smije se naša sugovornica.

Ljeto koje je iza nas provela je na Dravi i Dunavu. „Najviše smo se kupali na ušću te dvije rijeke ili na Ušću Karašice u Dravu kod nas u Josipovcu. Na tim mjestima nema ljudi, nema kafića ni smeća, ništa nije komercijalizirano, samo uživaš u prirodi i ono što si poneseš to imaš za taj dan,“ objašnjava mi Ema. Išla je ona i na Kopiku, popularnu osječku Copacabanu, ali za njezin je ukus tamo naprosto previše ljudi.

Da je ljepotom rijeke moguće „zaraziti“ i ljude s mora dokazuje priča iz njezine obitelji. Najstarija sestra Veronika preselila se u Poreč, odakle joj je suprug. Istrijan i „čovjek od mora“ u početku je tvrdio da nema šanse da se okupa u rijeci i da nema njemu do mora. Nekoliko godina kasnije, sasvim drugačija priča. „Sada obožava rijeku, ide s tatom pecati na Dunav i Dravu, svaki dan se kupamo. Dolazi baš svake godine i kaže da čak može zamisliti da se preseli u ovaj kraj,“ prepričava mi Ema.

Ema s tatom radi oko dvije godine, a pomalo pomagati je počela prije tri. Krešimir je jedne godine slomio nogu i to je ubrzalo učenje i prilagodbu. „Tad sam dosta naučila, gledati što je u vodi, što je sigurno, a što opasno, kako pristati da ne nasučem čamac… Danas dosta radimo zajedno, a ove smo godine imali najviše turista dosad“.

Agencija Gusar ima jedan brod i dva čamca, a nude nekoliko izleta rijekom, koje mogu i prilagoditi željama gostiju. Izleti od četiri, pet sati, s uključenim ručkom i pićem, stoje od 40 do 60 eura po osobi, što je u usporedbi s cijenama na moru zaista prihvatljivo. Krešimir će strastvene pecaroše, primjerice, rado odvesti na najbolja mjesta za ribolov, popularna je i plovidba nazvana „Divlji Dunav“, a mnogima najatraktivnija tura je „Zaplovimo zajedno“, na kojoj se plovi Dravom uz Kopački rit sve do ušća s Dunavom.

Naši riječni Gusari imali su i neobičnih zahtjeva i doživljaja. „Imali smo jednu momačku večer, dečki su došli u mornarskim majicama i tata ih je odvezao do Aljmaša gdje se zabava nastavila. A nedavno smo na čamcu imali i prosidbu, to je tata danima ranije koordinirao s mladoženjom“, prisjeća se Ema.

Među turistima je i sve više stranaca, primjećuje Ema. „Oni se često iznenade kad vide kako rijeke kod nas izgledaju i kakva je divna i netaknuta priroda. Pogotovo ih čudi kad vide kako je Dunav pitom i nije jako širok, uspoređuju to s gradovima u kojima su vidjeli te iste rijeke u potpuno drugačijem okruženju“, priča Ema s neskrivenom ljubavlju prema prirodi, rodnom kraju i rijekama na kojima je odrasla.

Svaki put kad isplovi na rijeku, Ema prirodu oko sebe promatra novim očima. Zbog niskog vodostaja, neke je prizore ovog ljeta vidjela prvi put. Ptice iz Kopačkog rita na suhoj obali, sprudove izraženije nego ikad, nije bilo čak ni rojeva komaraca… „Prizori od ovog ljeta bili su tužni, ali fascinantni u isto vrijeme. Nemam želju preseliti se negdje, ni u veći grad ni u inozemstvo. Ostajem na obalama Drave i Dunava“, zaključuje na kraju našem razgovora mlada riječna mornarka.