Znate li da je postojao “hrvatski Titanik”? Čak dva potopljena broda zaslužuju taj nadimak

Godina 1912. zauvijek se upisala u povijest pomorstva. Atlantik je, nakon što je udario u santu leda, progutao jedan od najslavnijih brodova na svijetu, dapače najveći brod tog vremena. Sa sobom je u dubinu poveo i najmanje 1500 od 2224 putnika i članova posada te se do današnjih dana upisao u povijest kao jedna od najgorih havarija ikada zabilježenih na moru… Naravno, riječ je o Titaniku.

No, jeste li znali da i Hrvatska ima svoj Titanik? Njih čak dva? Upravo se tom igrom riječima, povlačeći paralelu po pitanju tehničke naprednosti plovila, poslužio Kurziv, u priči o tragediji tankera Petar Zoranić, nazvanog po autoru prvog hrvatskog romana Planine, proizvedenog 1959. godine te dijelu flote tadašnjeg Jugotankera. Drugi hrvatski ‘Titanik’, kojim ćemo se pozabaviti malo kasnije, taj je nadimak obio zahvaljujući svom izgledu.

No, prvo Petar Zoranić. On je također, kao i Titanic, slovio za nepotopljivog gorostasa. Taj ‘hrvatski Titanik’ pokretao se na parni pogon, imao 192 metra u duljinu, 25 u širinu te težio oko 16 tisuća bruto tona. Valove je sjekao brzinom od 17,5 čvorova i slovio kao jedan od tada najboljih brodova svoje kategorije. Navodno je bilo toliko dobar da su one koji su plovili njime nazivali sretnicima.

Na svoje kobno je putovanje isplovio iz Gruzije, i to put Hamburga, s teretom od najmanje 12 tisuća tona benzina i oko 11300 tona dizela, ali i 50-članom posadom. Njime su plovile i supruge dvaju pomoraca, a tankerom je upravljao jedan od najiskusnijih domaćih kapetana, Anton Sablić. Iskusni Sablić Bosporski je tjesnac preplovio već 100 puta. Nažalost, taj će mu put, 1960. godine, biti posljednji…

U Petra Zoranića, “hrvatski Titanik”,  u Bosporu je, naime, udario grčki tanker od 32 tisuće tona World Harmony. Taj je brod plovio nepropisnom stranom tjesnaca, ispostavilo se i bez peljara, i naposljetku zabio pramcem u pramac Zoranića, baš na mjestu gdje se nalazio spremnik s benzinom. Na oba je tankera odjeknula eksplozija.

No, ni to nije bio kraj problemima. Jaka je struja počela nositi oba broda, koja su bila vam kontrole. Grčki se tanker nasukao u jedan od tamošnjih zaljeva, radi čega su se zapalile i kuće u njemu, dok je Zoranić udario u usidreni putnički turski brod Tarsus. Posljedice udesa bile su grozomorne, a tek je dio posade koja je skakala u hladno more prepuno zapaljenih mrlja upio preživjeti. Smrtno je stradala 21 osoba sa Zoranića. S grčkog broda njih 29 od 41. Još su tri osobe umrle na turskom brodu.

U more su iscurile i ogromne količine nafte te je olupina Zoranića, broda koji se naziva hrvatski Titanik,  gorjela još 55 dana nakon udesa. Istraga je potvrdila da je za nesreću bio kriv grčki tanker, no čak ni to nije donijelo mira napaćenom plovilu. Godine 1964. na njega je naletio norveški brod Norborn, što je dovelo do novog požara i ponovnog curenja nafte.

Stravična havarija prestrašila je tamošnje stanovništvo. Njih tisuće su se stuštile na obale kako bi gledali zapaljenu buktinju, a o udesu je izvještavao za novine i Orhan Pamuk, slavni književnik. Što se tiče ljudskih žrtava na Zoraniću, situacija je, nagađa se, mogla biti još i gora da je većina posade spavala. Naime, bili su budni jer su neočekivano dobili pisma svojih obitelji – trebali su ih, naime, dobiti tek u Hamburgu.

Kao ‘hrvatski Titanik’ spominje se i putnički parobrod Baron Gautsch, koji je potonuo dvije godine nakon originalnog Titanika u Jadranu. Izgledom je podsjećao na original, a plovio je na liniji ‘Dalmacija’, koja je povezivala Trst i Kotor, s pristajanjem u Puli, Malom Lošinju, Zadru, Splitu, Dubrovniku i Herceg Novom. Na svoju posljednju plovidbu krenuo je 12. kolovoza 1914. godine, u smjeru Trsta, a iz Malog Lošinja je ispovio idućeg dana, u 12 sati. U Pulu nije pristao, a skončao je nakon što je udario u podvodnu minu austrougarske ratne mornarice. Koliko je točno na njemu bilo putnika ni danas se ne zna, no pretpostavlja se je među njima bilo mnogo djece. Potonuo je nedaleko Rovinja.