Na samo par minuta hoda od najstrožeg centra Splita otkrili smo bistro s ukusnim, domaćim jelima po normalnim cijenama

Nije tajna, Split smatram jednim od najljepših gradova u Hrvatskoj. Od Dioklecijanove palače, kampanela svetog Duje, živahnog Splita 3, zelenog Marjana, lijepih plaža… Koliko god ponekad kaotičan bio, zaista je poseban i uvijek mu se rado vraćam. Ali činjenica je i da je Split skup. Kava, pivo, hrana, sve je skuplje nego u Zagrebu, čak i kad se čovjek udalji od najstrožeg centra. Zato se uvijek razveselim kad otkrijem mjesto u kojem me cijene ne bace u depresiju.

U jednom od takvih mjesta ručali smo ove subote. Bistro Ka’ doma posjetili smo prvi put prije koju godinu i onda nekako zaboravili na njega, no ovog sam se vikenda podsjetila zašto mi se tada jako svidio. Nalazi se blizu centra, od Dioklecijanove palače trebat će vam desetak minuta laganog hoda.

Kao što mu ime i govori, riječ o bistrou u kojem možete jesti ako ne baš „kao doma“, onda vrlo, vrlo blizu. Jelovnik je jednostavan, tu su juha, varivo, njoki u toću, musaka, pohani oslić, sve jela oko kojih nema puno filozofije, ali koje treba znati napraviti da budu ukusna. I to u Ka’ doma zaista uspijevaju.

Bistro Ka’ doma ima ugodan unutarnji prostor, te veliku terasu kojoj živost daje nekoliko stabala. Ove subote stigli smo dosta kasno, pa je dio jela na meniju već bio prekrižen kemijskom. Srećom, ostalo je ono što nam se najviše i jelo, a to su bili njoki u junećem toću i sendvič sa sporo pečenom junetinom u domaćoj bublici.

Atmosfera je opuštena, ali i dalje na vrlo profesionalnoj razini, ljubazna konobarica obilazi goste, daje preporuke, ništa se ne čeka predugo. Sviđa nam se činjenica da imaju određeni broj jela i da kad ih rasprodaju priča završava, to nas uvjerava da se svaki dan jede svježe skuhano.

Na stol stižu njoki u toću, porcija je izdašna i posipana s dosta parmezana. Meso je mekano, saft je taman začinjen i u svakom smo zalogaju uživali. Sendvič je bio posebno iznenađenje jer je riječ o naizgled običnom jelu. Dobiju se dvije bublice bogate mesom i povrćem, svaki je zalogaj sočan i pun okusa, a meso ne može biti mekše. Došlo nam je da si jedan sendvič ponesemo i kući za večeru.

Na kraju sendvič nismo ponijeli, ali jesmo desert za koji u tom trenutku nije bilo mjesta. Odlučili smo se za sirovi Ferrero Rocher, kolač s kremom od lješnjaka i debelim slojem tamne, kvalitetne čokolade. Bio je jako ukusan, ni presladak ni pretežak. Na kraju smo dva glavna jela, salatu, kolač i litru mineralne platili 35 eura, a iz bistroa smo otišli siti i zadovoljni.

Pritom je jelo koje smo naručili, njoki s junećim toćom, jedno od najskupljih na jelovniku. Košta 14,50 eura i od njega je skuplji samo rižoto s kozicama koji stoji 15,90. Musaka košta 12, povrtno varivo 8,90, oslić s krumpir salatom 12,50… Uglavnom, radi se o cijenama brzog ručka, odnosno gableca, kakve je danas sve teže pronaći. Nama je od cijene za ukupan dojam bio važniji okus: sve je bilo jako fino, na veličini porcije se ne štedi, a osoblje je ljubazno.

Bistro Ka’ doma, dodajmo i to, ima fantastične ocjene i recenzije na svim platformama. Na Googleu su ga gosti ocijenili s 4,7 (a ima 585 ocjena), na Facebooku imaju čistu peticu. Osim ručka, poslužuju i doručak i brunch, kad rade i koktele. Nedjeljom su zatvoreni.